UDRUGA REGIONALNI ETNO CENTAR
etno ŠOKADIJA Osijek
Brojač posjeta
156519
Informacije:
  • Adresa:
    Šokačka 1, 31 000 Osijek
  • Kontakt tel.:
    031/ 505 - 801,098 / 167 30 75
  • Fax:
    031/ 208 - 282
TagList
Blog - listopad 2008
četvrtak, listopad 23, 2008


Glazbeno-folklorna manifestacija ,,KOLO U OSIKU'' održana je 17.listopada 2008.god. u prostoru GČ Novi grad u organizaciji udruge Etno centra Osijek

''Kolo u Osiku'' postojalo davne 1936. godine, a pokrenuo ga je ondašnji Klub Šokadija i Franjo Babić, novinar ''Hrvatskog lista'' (današnji ''Glas Slavonije'').

Svirači na tradicijskim glazbalima : Tomislav Livaja iz Slakovaca, Anita Tomoković iz Osijeka,  Zoran Maričić gajdaš iz Vukovara,samičar Antun Božić iz Antina, ženska pjevačka skupina KUD-a Kupina, Muška pjevačka skupina ,,Poljari'' KUD-a iz Šiškovaca, muška pjevačka skupina ,,Baće'' i ženska pjevačka skupina ,,Vezilje'' KUD-a ,,J.Šošić'' iz Tenja, tamburaški sastav ,,Ekstremi'', članovi udruge Šokačka grana iz Osijeka, članovi udruge Bogdanovačka etno škrinjica iz Bogdanovaca, članovi KUD-a iz Čepinskih Martinaca i gosti članovi Slovačke Matice iz Osijeka i mnogi drugi zaljubljenici u tradicijsku glazbu okupili su se u petak navečer u društvenim prostorijama gradske četvrti Novi grad RK,, IPK na Sjenjaku.'' Tamo se održavala glazbeno-folklorna manifestacija pod nazivom ,,Kolo u Osiku'' koju je organizirala udruga Regionalni etno centar Osijek u suradnji s udrugama partner i brojnim suradnicima s kojima provode brojne projekte.

Očuvanje folklorne baštine, moglo bi se najkraće nazvati ovo događanje, na kojemu su nastupali gajdaši, samičari, pjevačke skupine i tamburaši. Svi oni, a bilo ih je više od 150, uz slavonske specijalitete, zajedno su uz kolo plesali i družili se dugo u noć.

A da se tradicije ne srame mladi, potvrđuje nam Tomislav Livaja iz Slakovaca, koji ima samo 18 godina, a već je poznati gajdaš. Ovaj mladi student likovne kulture na osječkoj Umjetničkoj akademiji, grafički je dizajner po struci i autor atraktivnog plakata za ovu manifestaciju.
-Glazba mi je hobi, a gajde sam otkrio prije dvije i pol godine - kaže Tomislav, koji od brojnih nastupa izdvaja onaj u Topolju (Baranja), gdje je nastupao s gajdašima iz cijelog svijeta.


pregled 


Plakat manifestacije, autor : Tomislav Livaja


Kolo u Osiku otvorili su gajdaši ; Anita Tomoković,

Zoran Maričić (Vukovar), Tomislav Livaja (Slakovci)









Kolo uz gajdaša i samičara


Ženska pjevačka skupina KUD-a Kupina




ŽPS ,,Vezilje'' KUD-a ,,J.Šošić'' iz Tenja


MPS ,,Poljari'' Šiškovci i samičar Antun Božić (Antin)


Domaćini i gosti iz Bogdanovaca




Sudionici članovi KUD-a iz Čepinskih Martinaca


Gosti članovi Matice Slovačke iz Osijeka


MPS ,,Baće'' KUD-a ,,J.Šošić'' iz Tenja




Tamburaški sastav iz Tenja



gajdaši Livaja, Tomoković, Maričić

etnocentar @ 23:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

Zastupljenost turcizma u tradicijskom nazivlju Slavonaca

Izvod - Marta Andrić: Turcizmi u seoskom govoru Slavonije, Migracijske i etničke teme (2003.)

   Kako zbog opsega ovoga rada nije moguće prikazati sva područja u kojima su turcizmi zastupljeni, navest ću nekoliko onih koja bi, svako svojom posebnošću, trebala stvoriti predodžbu o stanju prikazanom u izvorima, te ukazati na mogućnosti daljega rada s novim izvorima.

Tkanje, odijevanje, ukrasi

Područje nekadašnje Vojne krajine-granice (slavonska Posavina) na kojemu je redovito dolazilo do usvajanja novih predmeta s njihovim nazivom; dakle, usvajanja i ,,označenog'' i ,,označitelja''. Veliku zastupljenost turcizma, uz laku pokretljivost imenovanih predmeta koju je poticala živa trgovina, omogućavala je i prijemčivost za nove predmete, pa se javljaju na svim područjima: od ¸vrsta tkanja (ćenar, misir) i vrsta konca (ibrišim, tiriplik, tiftik), do ukrasnih niti (gajtan, srma), novih vrsta pokrivača (abajlija, ćebe) i dr.

  Pri opisivanju odjevnih predmeta  Lovretić navodi nekolicinu orijentalnog podrijetla, ali jasno daje do znanja da oni, osim u nekim posebnim prilikama, ne pripadaju slavonskom odjevnom inventaru. To su burundžuk (ili burumdžuk), ćelapuš, dimlje, dolama, fes i Dok se neki od njih spominju samo u stihovima, kalpak.burundžuk su u Otoku nosile djevojke - ljelje u obrednom proljetnom ophodu: ,,...prikriju se te divojke turskim burundžukom (to je tanka koprena bile, tek malo žućkaste farbe, obrubita je zlatnom čipkom)...'' (Lovretić,1990;324).

ETNOLOŠKI ZAPISI (OPISI) NARODNE NOŠNJE U SLAVONIJI

Istraživanje etnološke građe, ponajprije je važno za očuvanje kulturnog identiteta određenog naroda ili etničke skupine. Danas u vrijeme globalizacije kada se odjeća unificira kod svih naroda i kultura nestaju glavni elementi ,,bogastva'' narodne baštine kao obilježja civilizacije. Današnji trendovi su brzo prolazni, a temelje se na tehnološkom napretku, te tako potiskujući u drugi plan kulturnu samoidentifikaciju naroda i etničkih skupina. Ovdje govorimo ponajprije o vizualnom identitetu koji određuje neke skupine narodne kulture, a ponajprije njihova obilježja u prošlosti razlikovanja i raspoznavanja među inim drugim. Danas upotrebljavamo ,,moderne'' nazive - brand tj. prepoznatljivost za određene robne marke ili proizvode.

Istražujući narodnu baštinu na području Slavonije, Baranje i Srijema, posebnu cjelinu čini bogastvo narodne nošnje koje pripada u tip Panonske zone. Veoma bogato ukrašena i skladnih boja predstavlja i najraznoličitiju narodnu umjetnost na tlu Republike Hrvatske. Etnološki zapis (opis) narodne nošnje u Slavoniji nalazimo u Gospodarskim novinama iz 1853.godine, autora Stjepana Marjanović, koji donosi neka svoja zapažanja u kulturi odjevanja stanovništva slavonske Posavine. Ovo područje i danas pripada među najočuvanijem fondu narodnog rukotvorstva (vezova) posebice narodne nošnje, ponajprije ovdje mislimo na raznolikost oprava (odjeće) koje su u prošlosti služile za različite namjene i razna godišnja doba. Slavonska šokačka narodna nošnja vrlo je raznolika, a osnovni dio ženskog kompleta sastoji se od : rubine, oplećka, pregače, marame za leđa, marame za glavu, tkanice, čorapa, krilca. Najsvečaniju narodnu nošnju žene nose u obliku zlatare vezenu zlatnim koncem.Omotaju glavu šamijom većinom bijele boje, koju naravnim ukrase rukotvornim cvijetom.Oko vrata nose djerdan, na kojem vise znameniti niz od svakovrsnih cekinah ( dukatah). U narodu je uvijek jasno bio izražen zahtjev da se djevojka razlikuje od udate žene i vanjskom opremom. Oglavlje mladih udatih žena ujedno su i dio njihova nakita. Šamija, oglavlje slavonske snaše, prekrivena je vezom zlatno ili srebrenom žicom, strukovima umjetnog cvijeća i skupinama staklenih zrnaca. Umjetno cvijeće, različite ukosnice i češljevi (ukrašeni transparentnim stakalcima što imitiraju drago kamenje) često krase kose djevojaka i snaša.Žensko oglavlje predstavlja bez dvojbe jedan od osnovnih znamena narodne nošnje. Dok je, naime, neke dijelove već potisnula suvremena zamjena, način ''opremanja i češljanja ženske glave ostaje u tradicijskim oblicima i nakon što se nošnja (odjeća) već izmjenila''. Djevojke nose široke pletenice u tri struke ukrašene dukatima i cvijećem, oplećak šlingani, pregaču i maramu svilenu zlatom ili svilom vezene. Vezenka je rasplitana i priplitana, a okolo šlingana. Svilena bluza je izrađena od kupovne svile viskoze po modelu nošnje između dva svjetska rata (oko 1920.god.), a boje su raznolike: roza, krem i svjetlo plava. Žene graničarke (slavonska Posavina) na glavi nose neku vrstu kapah, koja se zove počelica. Počelica je prekrivena platnom koji se zove rubac. Marama je sastavni dio ženske narodne nošnje kojega nazivaju rubac. Razlikuju se marame, pokrivala za glavu, i marame ,,navrat'' koje se prebacuju preko ramena (kao ukrasni dio nošnje, zimi kao dopunski ogrtač). Pokrivala za glavu su pačetvorine veličine 80x80 cm i uvijek su usklađene s kakvoćom i bojom nošnje ( ,,s ruvom''). Marame su suknene (,,vunene''), svilene, atlaske, od samta, marcelinske... Svečano povezivane marame ,,vezale se na dva kraja'', što je bilo svojevrsno umjeće. Ne zna se svaka djevojka ,,lipo povezati'', a obično ne nauči ni kad postane žena. Djevojke su bile gologlave osim u zimskim danima, pa su brižno češljale i plele svoje kose. Već se djevojčicama kosa plela u dvije male pletenice. Krilca su podsuknja koja se oblači ispod rubine, a izrađuje se od bijelog pamučnog platna. Krilca se sastoje od 3 dužna metra platna, ispod ruba se prišivaju čipke koje mogu biti šlingane, heklane, itd. Narodni vez slavonske Posavine od davnina je vrlo poznat, tako su 1864.godine na Gospodarskoj izložbi Hrvatske-Slavonije-Dalmacije u Zagrebu, predstavile i žene sa ovoga područja, među kojima Oliva Radovanović iz Sikirevaca sa ručnik (otarak) sa čipkama, platno iz vune, zatim Marica Živić iz Sikirevaca sa lanenim ručnikom crveno protkan i čipkama urešen, košuljica i donju košulju (oplećak) te svileni pojas.
etnocentar @ 13:22 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, listopad 19, 2008

Dana 15.listopada 2008.godine u Bogdanovcima osnovana je udruga ,,Bogdanovačka etno škrinjica''. Nakon svečane mise u crkvi održana je osnivačka Skupština. Tom prigodom budući članovi udruge organizirali su etnološku izložbu ručnih radova iz Bogdanovaca. Izabran je Upravni odbor koji je za prvog predsjednika izabrao inicijatora Maria Kiš.



etnocentar @ 17:56 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 6, 2008

Sve veće zanimanje pokazuju slavonci i baranjci u organiziranju nove strategije razvoja ruralnog turizma kao gospodarske grane . Osnivaju se mnoge udruge građana, obiteljska polojprivredna gospodarstva i zadruge s ciljem pokretanja turističke ponude u ovome dijelu Hrvatske. Mnogi su prepoznali mogućnosti stavljanja proizvoda i usluga ruralnih prostora u funkciju turističke ponude. Posebno je bogata ova regija sa narodnom baštinom, a posebno poznata po gastronomiji i kulinarstvu. U vrijeme sve veće globalizacije ono što je smatrano neperspektivno sve više postaje ,,in'', pa tako aktivnosti  sve većeg broja udruga građana, obiteljskih poljoprivrednih domaćinstava i zadruga upućuju na novi trend gospodarskog razvoja. Još uvijek su problem organizacijskog tipa, kao što su edukacija, nepovoljne kreditne linije i slabi državni poticaji, te marketing (promidžba). Jasna gospodarska strategija razvoja seoskog turizma i donošenje prihvatljivog Zakona o razvoju ruralnog turizma.

ETNO-EKO SAJMOVI  U SLAVONIJI I BARANJI

ETNO SAJAM U KARANCU (Baranja) održava se u ožujku mjesecu

SLAVONSKI ETNO-TURISTIČKI SAJAM OSIJEK održava se krajem svibnja mjeseca

ETNO SUSRETI U BILJU (Baranja) održavaju se krajem mjeseca rujna

ETNO SAJAM VUKOVAR održava se početkom mjeseca listopada
etnocentar @ 09:16 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » lis 2008
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.