UDRUGA REGIONALNI ETNO CENTAR
etno ŠOKADIJA Osijek
Brojač posjeta
156519
Informacije:
  • Adresa:
    Šokačka 1, 31 000 Osijek
  • Kontakt tel.:
    031/ 505 - 801,098 / 167 30 75
  • Fax:
    031/ 208 - 282
TagList
Blog - studeni 2008
nedjelja, studeni 30, 2008



RADIONICA  NARODNOG  VEZA

Udruga Regionalni etno centar Osijek pokreće radionicu narodnog veza u projektu ,,Zavičajno ruho'', koji je skupni naziv za više tečajeva hrvatskog rukotvorstva koji ima za cilj edukaciju, te prenošenje tradicijske vještine i znanja polaznicima. Polaznicima će se pružiti upoznavanje i ovladavanje brojnim tehnikama narodnog rukotvorstva: čipkarstvo (motivi), zlatovez, tkanje, šlinganje, vez i dr. Pored edukacije u cilju je formiranje stalne radionice izrade narodne nošnje i etno modnih kreacija. U sklopu projekta je organiziranje prve modne etno revije u Osijeku.

Početak radionica - 26.studenog 2008. ( srijeda )

Prostor Gradske četvrti ,,Donji grad'' Osijek

Trg bana J.Jelačića u 19 sati

Informacije i kontakt :  098 167 30 75

kontakt  e-mail : etno.centar.osijek@gmail.com

Pozivamo sve zainteresirane za edukaciju i druženje

DOBRO NAM DOŠLI

Smatramo da svi mi kojima je Slavonija, po rođenju, u srcu i duši imamo pravo i obavezu njegovati, čuvati i razvijati svoju zavičajnost. Naše skromne i vrijedne žene i majke, su rađale i stvarale nove živote, uz rame muževa radile na poljima, izrađivale odjeću i ručni rad za sebe i svoju obitelj, što nam treba služiti na ponos i diku. To je naš kulturni identitet kojega trebamo očuvati i promovirati u vrijeme opće globalizacije.






Udruga Etno centar Osijek, pokrenuo je radionicu narodnog veza u projektu ,,Zavičajno Ruho'', koja započinje dana : 
3. prosinca 2008.god. ( srijeda) 19,00 sati  u prostorijama GČ Donji grad (Trg bana Jelačića) sa tečajem ZLATOVEZA.




Tečaj Zlatoveza održava se svake srijede u 19,00 sati do Božićnih i Novogodišnjih blagdana, a nakon toga ponovno kreće od prvog mjeseca u 2009.godini.






Voditelji : Dubravka Radovanović, Silvana Jović, Maria Šajfar-Knežević, Mario Kiš
koordinator : Ivan Nikolić
stručna suradnica : prof. Vlasta Šabić, etnolog

Ciklus  radionica

Dva su načina na koji se tečajevi mogu pohađati : verificirani program  ( obuhvaća dva stupnja i polaganje završnog ispita). Osnovni ili hobby program (mogu pohađati svi ili samo pojedinačni stupanj, a obuhvaća početnički tečaj.

1.) Početnički tečaj : Namjenjen je polaznicima koji se prvi put susreću sa tehnikama veza.

Program tečaja : Osnovni teoretski dio tehnika narodnog veza

Trajanje tečaja :  3 mjeseca

2.) Napredni tečaj : Namjenjen je polaznicima koji su završili početni tečaj ili se samostalno bave izradom narodnog veza, te znaju gradivo početne grupe.

Program tečaja :  Izrada skice, samostalna izrada u tehnici veza, prenošenje ideje s nacrta u materijal, dorada savladanom tehnikom.

etnocentar @ 13:06 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 19, 2008



Narodne nošnje u Slavoniji odlikuju se cjelovitom košuljom (rubinom). Iako joj je gornji dio oblikovan poput svih dosad spomenutih oplećaja, u struku je spojena s nabranim skutima koji dopiru do gležnja. Već od sredine 19.st. Slavonke su umjesto lanenom niti tkale kupovnom pamučnom, proizvodeći platno različite fakture i izgleda. Kako su u svojoj garderobi raspolagale većim brojem kompleta, primjena pojedinog tkanja u izradbi košulje određivala je i njezinu namjenu, prilagođenu životnoj dobi ili različitim prigodama (radnim,nedjeljnim, za manje ili veće blagdane i sl.). Rukavi su obično bili dosta široki i dugi, a kako su ih stezale uz ruku odmah ispod lakta, bogato padaju iznad ukrasno obrubljenog orukavlja. Ukras su smještale duž rukava te na stražnjoj strani donjeg dijela košulje u okomitim stupovima između nabora. Ukras je mogao biti tkan ili vezen, pa je pojedinoj rubini i davao ime (odnjica, vezenka, pulijanka, vuničarka i sl.).



Opasavši se od vune tkanim pojasom, preko košulje su odijevale pregaču (zapreg), otkanu s vunenom potkom i srebrenim žicama te opremljenu s triju strana podužim vunenim resama. Obično bi je s jedne strane zadigle i zataknule za pojas. Komplet je dopunio bijeli ili šareni rubac, preklopljen na prsima. Zimi se toj osnovnoj odjeći dodaje krzneni kožuščić, ukrašen aplikacijama i ogledalcima, ili duži kožuh s rukavima, te kao i u muškaraca - sukneni kraći ogrtač ili vunena rekla (špencle). Na nogama su vunene, ukrasnim bodom ispletene čarape te široki opanci. Glavu su pokrivale, uz kapicu (poculica), relativno velikim rupcem, bijelim ili u kući otkanim kariranim, a vezale su ga pod bradom ili mu okrajke zadigle na tjeme.



Narodna nošnja u Slavoniji vrlo je raznolika, jer pored drugih nacionalnih manjina i etničkih skupina osnovu čini hrvatska etnička skupina Šokci. Dugo vremena su se Šokci raspoznavali od svojih hrvatskih srodnika i po specifičnoj  narodnoj nošnji. Najljepši primjerci šokačke narodne nošnje su s područja Vinkovaca, Đakovštine, zatim s područja brodske Posavine, Valpova, Bizovca i Županje. Većina šokačke narodne nošnje u Slavoniji nestaje tijekom XX. stoljeća i samo ponegdje još po starim škrinjama, ormarima, šifunjerima - ladičarima čuvaju starije Šokice rubine svojih baka i prabaka.



Poznato je da šokačka nošnja u svim dijelovima Slavonije nije bila ista. Prema istraženim činjenicama, jedno veliko područje Slavonije uz rijeku Savu činilo je tzv. posavski tip šokačke narodne nošnje. U tom dijelu Slavonije ujednačeni su muški i ženski odjevni krojevi kao i jedinstveni tip ukrašavanja odjeće, osobito one ženske. Žene su stavljale na glavu šamiju duboko prema zatiljku. Navlačile su na sebe i po nekoliko uštirkanih sukanja da bi izgledale što punije. U pojasu su skute zavrtale da u struku budu što deblje. Kada se tko raspitivao za djevoku udavaču, šokački Posavci često su odgovarali da su sve lijepe i debele.



Sela u okolici Županje (bivša ''cvelferija'') odavno su napustila svoju izvornu narodnu nošnju, to se odnosi posebno na žensku a dio i danas oblače samo u svečanim zgodama rekonstrukcije davno odbačenih modela. Žene su nosile na glavi lijepo vezanu šamiju, a na čelu su imale povezanu ''mašlu'' u obliku leptira. Šamije su nekoć bile uobičajene i po ostalim selima istočne Slavonije i Srijema.

MUŠKA NARODNA NOŠNJA



Muška narodna nošnja također je osobito u momka, često vrlo bogata. Glavu pokriva Šokac obično crnim šeširom, a u mjesto vrpce obamita šešir zlatom vezena pantljika. Šešir se obično zove kapa. Košulja (rubina) je obično dugačka seže preko pojasa, a prsa su ili rasplitana ili sastavljana, mogu biti šlingovana, a i zlatom vezena. Na rubinu navlači se prsluk, koji se zove i kamizol. Kamizol je obično crn, ali ima ih i od plave čoje. Stari Graničari (Posavina) nosili su samo plave kamizole, a stariji smeđe boje. Poleđina je u kamizola često i zlatom vezena. O pojasu pripasuje se tkanica. U Đakovštini idu muškarci posve raspojasani. Gaće su bijele, širokih gaćavica, a nogavice su šlingane, rasplitane, a često i zlatom vezene. Donji rub gaćavica obamita čipka ili šlinga, a i rasplit.



ŽENSKA NARODNA NOŠNJA


etnocentar @ 11:23 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2008
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Index.hr
Nema zapisa.