UDRUGA REGIONALNI ETNO CENTAR
etno ŠOKADIJA Osijek
Brojač posjeta
156519
Informacije:
  • Adresa:
    Šokačka 1, 31 000 Osijek
  • Kontakt tel.:
    031/ 505 - 801,098 / 167 30 75
  • Fax:
    031/ 208 - 282
TagList
Blog - ožujak 2008
subota, ožujak 29, 2008
RADIONICA ZA IZRADU I RESTAURACIJU NARODNE NOŠNJE

Etno centar Osijek pokrenuo je program radionice za izradu i restauraciju šokačke narodne nošnje. Projekt se provodi sa članovima suradnicima i udrugama partner. Cilj projekta je očuvanje kulturnog identiteta, zaštita tradicijske baštine, socijalno samozapošljavanje. Razlog ovoga projekta je i oživiti te zaštititi stare tradicijske zanate koji su pomalo izumrli te educirati mlade narodnim rukotvorstvom u tehnikama (zlatovez, domaće tkanje, šlinganje, štikanje, priplet, raspljet, heklanje,...)

Ovaj program provodi se kroz zajednički dugoročni projekt pod nazivom SLAVONSKI ETNO BRAND. U ovome projektu su : modne etno kreacije i frizure, tečajevi sviranja tradicijskih glazbala (gajde, samica, dvojnice), te seminar izvornog folklora. Također dio ovoga projekta su dizajniranje i izrada etno suvenira uporabne vrijednosti, te razvoj ruralnog seoskog turizma ili agroturizma.

ETNO SUVENIRI UPORABNE VRIJEDNOSTI (unikatni dizajnirani inspirirani narodnim motivima)

-  ETNO KIŠOBRAN
-  KRAVATA 'Slavonica''
-  TORBICA ''Šokica''
-  Zlatovez OGRLICA kolekcija ''Tena''
-  Zlatovez NAUŠNICE
-  Zlatovez NARUKVICA


etnocentar @ 13:51 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, ožujak 18, 2008

   
         Članovi Etno centra Osijek sa suradnicima ,,Šokačka tkanica'', te zavičajne udruge Gibarac,na   manifestaciji ,,Šarana jaja bojama grada'' u Osijeku 2008.god.

                                                                         
                                                                              Šokačka reklja (špenzle)
Izrada : Tradicijski obrt proizvoda od valjane vune  ČOLAKOVAC Gradište kod Županje

                                                         
                                                                       Tkana TORBICA ''Šokica''
                                                                       Izrada : udruga ''Šokačka tkanica'' MARIO KIŠ Bogdanovci

''LJELJE''  Folklorni običaj u Slavoniji
KUD ''Gorjanac'' Gorjani, početkom 2008.god. prigodom 
međunarodnog festivala u Japanu.

Obnavljanju narodnog običaja lj e lj e (poznatog inače i kao kraljice), u Gorjanima kraj Đakova, godine 1957. došao je do izražaja specifičan oblik folklorizma. Nakon višegodišnjeg prekida, običaj je obnovljen na inicijativu i uz pomoć Etnografskog muzeja u Zagrebu, odnosno njegove tadašnje ravnateljice prof. Marijane Gušić. Rekonstrukcija je obavljena optimalno vjerno, nastojeći  onoliko koliko je bilo moguće oživjeti i funkciju i atmosferu  običaja. Svrha rekonstrukcije bila je prvenstveno znanstvena:  da se običaj prouči ne samo prema posrednim podacima  nego i u svome živom ambijentu.Uspjeh je bio znatan, jer su nosioci te obnovljene tradicije još uveliko posjedovali moć  uživljavanja u taj obred.  U tom času (1957) nije u Gorjanima bilo još ni traga turističkim i drugim primjenama ovoga  obnovljenog običaja, koje bi ga izdvojile iz prirodnog ambijenta i oslobodile ga funkcije vezane uz blagdan Duhova, ali je vitalnom zakonitošću modernog folklorizma običaj lj e lj a - jednom  obnovljen - ubrzo počeo funkcionirati samostalno, prilagođen 
raznolikim prigodama:izveden je u skraćenoj verziji na Smoti  folklora u Zagrebu i na neki način otvorio put scenskog  izvođenja na mnogim folklornim manifestacijama, a počeo se upotrebljavati i u koreografiranoj scenskoj izvedbi Folklornog ansambla ,,Lado'' iz Zagreba.
                                                         
Etno kravata ''Slavonica''
Dizajn : Ivan Nikolić
autor izrade : Dubravka Radovanović
                                                


                                                         Srijemska ženska narodna nošnja - zlatara iz GIBARCA


                                                       
Sponzor  A.N.T.d.o.o. Osijek

etnocentar @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 0

ŠTO JE TO FOLKLOR ?

Riječ folklor dolazi od engleske riječi folk: puk, narod + lore: nauk, znanje. Folklor je naziv za različite aspekte tradicijske kulture, najčešće uobičajen u značenju zajedničkog imena za tradicijske oblike književnosti, glazbe, plesova, dramskog i likovnog stvaranja. Izraz folklor prvi je put upotrijebio Wiliam Thoms 1846. godine u engleskom časopisu The Athenaeum, misleći na narodno znanje. U popularnoj upotrebi folklor označava aspekte koji se u primijenjenim oblicima pojavljuju u gradskoj kulturi, tj. izvedbi scenski adaptiranih pjesama i plesova, izrađenih rukotvorina itd. Znanost koja proučava pojam folklora naziva se folkloristika, a datira iz predromantizma i romantizma. Umjetnost bilo kojeg vremena ne može se zamisliti bez folklornih elemenata, premda je njegov udio ponekad jedva zamjetljiv. Vrhunska ostvarenja na području glazbene umjetnosti zasnivaju se manje ili više na elementima folklora, što danas posebice dokazuju sve češći etno festivali. Sve specifične osobine nekog naroda i kraja kao što su ljudska psiha, podneblje, prirodni fenomeni, govor, ritam, pjesme i plesovi skupljeni su u folklor koji samo čeka na umjetnikovu imaginaciju da ga on krozsvoju osobnost doživi i pretvori u umjetničko djelo. Narodna melodija koja se čuje negdje u pejzažu nosi sa svojom melodijom i dio atmosfere krajolika s kojim neposredno živi i od kojeg je autentično izrečen. Dakle, ako se želi emocionalno doživjeti i glazbeno realizirati jedan kraj te zbivanja u njemu, treba duboko proučiti atmosferu i psihologiju dotičnog kraja, njegovih ljudi i prirode s kojom su oni tako neposredno stopljeni. Folklor ne nameće nikakve dogme i propise, on omogućava potpunu slobodu umjetniku u njegovom stvaranju i interpretiranju. U želji da se poboljša i poveća dio folklornog programa najviše su pridonijele nacionalne i međunarodne smotre. Njihov je osnovni cilj prikazati autentičnu sliku narodne umjetnosti. Folklorkao zbir komponenata vezanih uz život i stvaralaštvo seoskog stanovništva nema više svoje vjekovne uvjete razvoja i opstanka i ostaje relativno malo mogućnosti da ga se sačuva kao i što znanost o folkloru ima zapravo jedinu pravu šansu da ostane živa znanstvena disciplina koja neposredno prikazuje dio identiteta naroda.


IZVORNI  FOLKLOR

Snažnim utjecajem relevantno duge tradicijske kulturno-povijesne narodne baštine. Pojam izvorne glazbe i plesa – u najužem smislu – obuhvaća samo one plesne produkte koji se, s obzirom na svoje podrijetlo i način života, kao seljački, starinski, domaći (lokalni) i nacionalno specifični (hrvatska zajednica), a potanje i kao samonikli, čisti, prihvaćeni usmenom predajom osjetljiv na promjene uvjetovane stranim utjecajima, kolektivni i neprofesionalna stvaranja i izvođenja.


Tragovi su takvih nazora još uvijek prisutni i u stručnoj i u široj kulturološkom području javne prakse ideal i nadalje ostaje raznolik, manje poznat. Domaći (izvorni) repertoar izveden vrsno i na starinski način, iako suvremeni pristupi jednakovrijednima smatraju sve glazbe, glazbenike, vrste,  način i kontekst izvođenja.


IZVORNOST FOLKLORA

Kao termin (riječju određen i fiksiran pojam) izvornost se u stručnoj literaturi javlja šezdesetih godina (20.stoljeća). U drugoj polovici tridesetih godina govorilo se doduše o ,,izvornim'' pjesmama ili plesovima ili pak o narodnoj umjetnosti kao ,,vječnom izvoru'', ali su to bile opisane riječi, a ne termini. Tijekom pedesetih godina razlikovalo se izvorni folklor i stilizirani ili umjetnički obrađen folklor, ali je njihovo razlikovanje uglavnom bilo ograničeno na područje plesa, a usto izvorni folklor nije bio osobito cijenjen. No, u drugoj polovici šezdesetih godina izvornost postaje osnovnom odlikom i vrijednošću cjelokupnog folklora. Ona je tremin koji u sebi zbraja odlike narodne kulture iz druge polovice tridesetih godina. Izvorno je ono što je seljačko, starinsko, domaće i čisto, a pobliže još i samoniklo, nekrivotvoreno, bez stranih je utjecaja, kolektivno, neprofesionalno te hrvatsko ( u hrvatskih skupina). Onkraj folklora (koji je po definiciji izvoran), ostaje lažan i bezvrijedan folklorizam.

dr.sc. Naila Ceribašić, Hrvatsko,seljačko, starinsko i domaće: Povijest i etnografija javne prakse narodne glazbe u Hrvatskoj, Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb


Maja Bošković-Stulli, 1971.god. autorica je prve temeljite kritike koncepcije izvornosti, u vezi s ,,neskladnim i ne odviše skrupuloznim načinima komercijalnog iskorišćavanja'' tradicionalne narodne kulture na MSF (Međunarodna smotra folklora), ponadala da će se ,,možda....s vremenom (ako ne bude već sve prekasno)'' i komercijalne težnje moći kultivirati i doći do spoznaje o nužnosti produbljenog i sustavnog djelovanja u skladu sa zahtjevima stručnosti''.


Udruga Povjesničara i baštinika zavičajne starine Slavonije, Baranje i Srijema organizirala je 17.prosinca 2006.god. - 1.REGIONALNI SUSRET ZAVIČAJNE KNJIGE I ETNO GLAZBE, OSIJEK 2006., sa okruglim stolom na temu:

IZVORNA  ILI  ETNO NARODNA GLAZBA JUČER, DANAS I SUTRA

Dugi niz godina Institut za etnologiju i folkloristiku vrši dokumentiranje zvučnih zapisa hrvatske tradicijske glazbe i folklora. Također dugogodišnji rad etnomuzikologa i etnologa koji su nosioci projekata na terenu i raznim smotrama gdje su bilježili i obrađivali pučku narodnu baštinu. Pozornost je bila usmjerena na snimanju i bilježenju starinskog ili izvornog, lokalnog specifičnog repertoara koji uvijek čini dio glazbene i plesne (folklorne) prakse lokalnih - mahom seoskih - ruralnih sredina. Glavni su nositelji takvih sadržaja folklorne skupine u okviru kulturno-umjetničkih društava. Vrijedne pojedine skupine i pojedinci glazbenici koji nastoje očuvati i/ili vjerodostojno obnoviti starinski repertoar izvođenja tipične za svoju užu sredinu, gdje se ističu svirači na starim tradicijskim glazbalima u svojim izvedbama, te skupine i pojedinci koji njeguju, individualno i/ili u grupama pučko (narodno) pjevanje prema izvornim predlošcima iz prošlosti.

Razvojem novih tehnoloških medija (npr.CD) mnoga KUD-a, pjevačke skupine, svirači starih tradicionalnih glazbala vrše zvučni zapis te ih izdaju u manjoj nakladi za šire poklonike tradicionalne glazbe i folklora. Za razliku od pjevača, instrumentalnih sastava (naročito tamburaša) koji su u mnogim slučajevima postali poluprofesionalni glazbenici koji dodatnu zaradu priskrbljuju svirajući na svadbama, raznim zabavama ili ugostiteljskim objektima, a ponekad za svoj angažman u okviru jedne ili više organiziranih folklornih skupina.

Međutim, većina okupljenih glazbenika, naročito pjevača, smatra da s novim neminovno ugrožava opstanak staroga, pa stoga valja uložiti velike napore kako bi se  stainska praksa (tj. starinski zvučni produkt) usporedo očuvao. 

Svima nam je poznato da se narodna glazba i folklor na području regije Slavonije, Baranje i Srijema temelji na idealiziranoj prošlosti konstruktivnoj i u okviru koncepcije izvornosti. Pod snažnim utjecajem relativno duge kulturno-tradicijske povijesti na ovim prostorima. Pojam izvorne glazbe i plesa - u najužem smislu - obuhvaća samo određene folklorne produkte koji se, s obzirom na svoje podrijetlo i način života, kao seljački, starinski, domaći (lokalni) i  nacionalno specifični, a potanje i kao samonikli, čisti, prihvaćeni usmenom predajom uzmiče na promjene uvjetovane stranim utjecajima, kolektivnog neznanja i neprofesionalni odnos kod stvaranja i izvođenja.

Zastupljeni etno glazbenici, kako je navedeno, u najvećoj su mjeri članovi amaterskih seoskih folklornih skupina. To međutim ne znači da aktivnost izvan formalnih nastupa svojih skupina, npr. na svadbama, kršenjima, obiteljskim proslavama, uz skupne poslove poput svinjokolja, a ponekad blagdanima ili pak u okviru proslave neformalnog okupljanja. Osim toga kulturno-umjetnička društva - uz nastupe na pozornici pred mnogobrojnom odabranom publikom - podrazumjeva i česta neformalna druženja objede, izlete i putovanja na kojima se mnogo pjeva, svira i pleše.

KOREOGRAFIRANI ili  HIBRIDNI FOLKLOR   (VRHUNSKA IMITACIJA):

Nije riječ o ''autentičnom'', nego o stiliziranom folkloru, kakva u nas njeguje čitav niz Folklornih ansambala i raznoraznih KUD-ova. U toj potrazi za izgubljenim i/ili zaboravljenim korijenima, Hrvatski folklorni ansambl ,,LADO'' pogađa u samu srž formule tržišnog uspjeha – jer, istovremeno je i ''egzotičan'', ali i barem donekle pripadan zapadnom krugu. Osim koreografiranog folklora je i način otvorenog grlenog pjevanja manje-više je isti, tehnika ''potresanja' glasa postoji i u nekim hrvatskim folklornim regijama, kao, uostalom, i dijafonijsko pjevanje u malim intervalima. A kada smo već kod toliko žuđene ''izvornosti'', ona baš i nije ono što nam nudi nacionalni Folklorni ansambl ''Lado'. Dok se izvorni folklor prenosi usmenom predajom i izvodi u strogo određenom društvenom kontekstu, onaj stilizirani izvlači se iz tog konteksta, zapisuje i reproducira. Folklorni ansambli tako nastupaju u imitacijama narodnih nošnji, svojim školovanim glasovima oponašaju folklorni stil, a napjeve uče iz nota. Uostalom, u većini slučajeva nisu to uopće čak ni zapisi izvornih napjeva, nego obrade, od kojih neke, doduše, jesu vrlo bliske pučkom pjevanju, ali druge potpuno neskriveno prelaze u sferu umjetničke glazbe. Jednostavno troglasje i četveroglasje može još barem donekle pružiti iluziju ''izvornosti'', no sofisticirane tehnike umjetničke glazbe dvadesetog stoljeća, poput aleatorike i klastera to ne mogu. Sve izrečeno, naravno,ni najmanje ne umanjuje vrijednosti koreografiranog folklora – kvaliteta i glazba i izvedba posve je neupitna. Ali, sve je to zajedno ''autentično'' isto koliko i Lado – atraktivan izvozni proizvod, ništa više.

IZVORNE FOLKLORNE SKUPINE

U izvođenju folklornog plesa i glazbe prvo moramo znati, što su izvorne a što koreografirane izvedbe. Razlikuju se ponajprije po tome, tko su izvođači ? Izvorne skupine nemaju scensku vrijednost  već etnološku i kao takvi prezentiraju program koji je više spontan, a posebno u autentičnom - prirodnom okruženju. Koreografirani folklor je scenski prikaz umjetničkog izražavanja inspiriran narodnom glazbom i plesom. U izvornim skupinama glazbeni izvođači (svirači) često su bili samouki bez poznavanja notnih zapisa, rekli bismo prema sluhu, dok se u koreografiranom folkloru muzicira (svira) isključivo notnim zapisima. Koreografiju ili scenski program priređuju folklorni koreografi, dok se kod izvornog folklora prenosi usmenom predajom i prikazom folklornog voditelja starijih članova prema specifičnostima određenog mjesta. Također se razlikuju i prema narodnim nošnjama, dok su kod koreografiranog folklora radi o replikama narodne noše tj. kostimima, kod izvornih skupina su mahom zadržana specifična obilježja (materijala, načina izrade, te stiliziranih motiva za određene prigode). Dakako da postoje još mnoge razlike, ali ih se treba pomno razlikovati i verificirati kao takve.


etnocentar @ 11:05 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, ožujak 14, 2008
                 

Šokačko pokladno prelo u organizaciji udruge Etno centar Osijek

 Članovi udruge ,,Šokačko srce'' iz Zelčina prikaz običaja na Prelu





Stari tradicijski običaj u Šokadiji obnovljen je održavanjem manifestacije Šokačko pokladno
prelo Osijek 2008. koje se održavalo 27.siječnja u GČ Retfala.Sudionici - KUD M.Stojanović  Babina Greda,udruga Šokačko srce Zelčin, ŽPS Bukovlje - Vranovci, udruga Šokačka tkanica P.Podgajci, udruga žena Gorjani, KUD Sloga Sikirevci,KUD J.Šošić Tenja, MPS i samičari iz Velike Kopanice , Etno kujina štitarske snaše,udruga Šokačka grana Osijek,udruga Etno centar Osijek.

ŠOKAČKO  KOLO

Pravo domaće narodno kolo bez ukočenosti,  vedro puno iskrenosti. Ono divno radosno  nastrojeno, koje dočarava Šokadiju u pjesmi  i igri, u divnoj bogatoj slavonskoj, baranjskoj i  srijemskoj narodnoj nošnji. Igralo se kolo i  pjevalo, da sve ori. Uživanje je gledajući  umiljato, objesno, radosno i gizdavo šokačko kolo. Gude tamburaši, cikte gajde, a Šokadija nogom udara, prepliće, poskakuje iroši se.  Nigdje se kolo tako stilski i tako lijepo ne  igra kao u Šokadiji. Tu se kolo i pjeva i igra.  Poskakuje noga lagana, a pjesma i srce dira i šali se i smije.


pogledajte na Youtube : ŠOKAČKO POKLADNO PRELO 1. dio
                                            ( http://www.youtube.com/watch?v=QGayiM


                                           ŠOKAČKO POKLADNO PRELO  2.dio
 




NASTANAK PRELA

Naziv prelo vuče korijen iz vremena vladanja Turaka u Slavoniji, Baranji, Srijemu i Bačkoj. Zašto naziv prelo ? Pa, u davna vremena se okupljalo, posebno u zimskim danima ponajkviše žene koje su radile ručni rad - prele na preslici konoplju ili lan te izrađivale konac za tkanje platna. Pored žena okupljali su se muškarci i mladi te tako uz druženje kratili duge zimske večeri. Kad god su se u dugačkim zimskim večerima čeljad iz više komšiluka (susjedstva) skupili na divan na jednom mistu, kako bi ugodnije skratili dugačku zimsku noć. To se dešavalo u vrime kad se komšijanje držalo, kad su komšije med sobom bili prisniji neg s rodom, jel rod je daleko, a komšija blizo.


etnocentar @ 11:52 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 11, 2008



SLAVONSKI ETNO BRAND:



Kulturno - gospodarski projekt Slavonski etno brand pokrenut je sa ciljem očuvanja kulturnog identiteta te promocije i razvoja ruralnog seoskog turizma sa naglaskom na etno - eko programe.


ZAVIČAJNOST:
                        

Projekt Zavičajnost osmišljen je kao edukacija mladih u predškolskim ustanovama (vrtići) te u osnovnim školama u gradu Osijeku.Zavičajnost je izvannastavni predmet prema programima HNOS-a.

Izradom ovoga važnog projekta koji je imao svoje uporište prema HNOS-u za izvannastavni predmet Zavičajnost, koji je kasnije napušten u svojem izvornom obliku (provedbi). Stoga je odbor udruge Etno centra sa stručnim suradnicima izradio program educiranja mladih kroz zavičajnu baštinu s ciljem jačanja svjesti kulturnog identiteta.

Zašto je za mlade generacije važna zavičajnost ?

Odgoj i učenje ostvaruju se u socijalnom i kulturnom okruženju i u povezanosti s realnim životnim okolnostima konkretne odgojne sredine. Ambijentalni pristup u izučavanju zavičajne povijesti i kulturne tradicijske baštine u lokalnoj zajednici tj. Osnovnim školama.

Hrvati su se u samostalnoj državi našli pred složenim zadatkom duhovne obnove koja se mora temeljiti na bogatoj hrvatskoj kulturnoj tradiciji. U toj obnovi važno mjesto valja dati definiranju novog odgojnog cilja i uopće stvaranja novog školskog sustava. Tražeći ishodište u filozofiji, pri redefiniranju odgojnih ciljeva valja tražiti i hrvatske autore koje je komunistička pedagogija prešutjela, a koji su već odavno postavljali odgojne ciljeve primjerene hrvatskoj zapadnoj kulturi i tradiciji.

Posebice je važno i treba naglasiti ,,okretanje'' prema svojem okruženju (zavičaju), njegovoj kulturi, baštini, tradiciji da bi učenici upoznali i zavoljeli sredinu u kojoj žive, a potom i domovinu. Jedan od osnovnih društvenih, a time i pedagoških ciljeva je upravo poticanje i njegovanje ljubavi prema kraju i mjestu, njegovoj prošlosti kako bismo sigurnije gradili budućnost, razvijali nacionalni i kulturni identitet učenika.

SLAVONSKI SAJAM (Osijek 2007.): 

Udruga Regionalni Etno centar Osijek u suradnji sa Turističkom zajednicom grada Osijeka organizirala je 9. lipnja 2007.god. u ambijentalnom prostoru stare gradske jezgre u Tvrđi Slavonski- etno -  turistički sajam  Osijek 2007.Na sajmu su se predstavljale; starine,etnološke zbirke,rukotvorine,narodne nošnje,stari zanati,gastronomija,kulinarstvo,...Sudionici;  Bogadstvo slavonskog rukotvorstva prezentirano je kroz izradu unikatnog  (rukom izrađenog)  zlatoveza kojeg su predstavile Dubravka  Radovanović (Osijek) i  Katica Bogdanović (Gorjani).Tradicijski obrti su se također predstavili;Stanko Ištoković (šeširdžija Ivankovo) sa šokačkom kapom,Ivan Čolakovac (Gradište) sa proizvodima od valjane vune -  reklja  , špenzle ,  jankle,...zatim Zvonko Milić kazandžija (Punitovaci),Mario Kiš (Bogdanovci) sa domaćim tkanjem i tkalačkim stanom  / udruga Šokačka tkanica /,Ilija Nikolić (Osijek) izrada i popravak tambura,udruga Galerija nad Babinom Gredom sa slikama slavonske naive Ane Verić,udruga Škrinjica (Vinkovaca) etno suveniri, Blaž Vuksanović (Kruševica) etno suveniri,Štitarske snaše sa Etno kujinom pekle su listariće,OPG Blažević (Osijek)
domaća slavonska rakija šljivovica,gastronomska ponuda Evini domaći kolači (Valpovo),TZG organizirala kuhanje i degustaciju čobanca,te glazbeno - folklorni program;Tomislav Livaja (Slakovci) - gajdaš,muška pjevačka skupina i samičari (Velika Kopanica),...udruga Bošnjački šlingeraji također je predstavila narodni vez.

Slavonski sajam Osijek 2008.,organizirati će se  24.svibnja po drugi puta u Tvrđi.

(PRIJAVA - kontakt - 098/ 167 30 75    il    i fax. 031/ 208 - 282)

etnocentar @ 14:11 |Komentiraj | Komentari: 0
                                                      
Udruga Regionalni Etno centar Osijek osnovana je 13.siječnja 2007.god.
Program udruge je očuvanje i promicanje kulturne tradicijske baštine Slavonije,Baranje i Srijema.Kroz razne projekte udruga bi se uključila u razvoj civilnog društva,obogatila turističku ponudu,poticala na kreativnost stvaranjem prepoznatljivog regionalnog brenda.Udruženje bi djelovalo kroz pet osnovnih sekcija,a u svojem sastavu bi imali članove i suradnike.Povezivanje s programskim udrugama,KUD-ovima i pojedincima,posebni naglasak stručne suradnje sa: etnolozima,folklornim pedagozima,etnomuzikolozima te sa jedinim institutom za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba.

- Svoje aktivnosti udruga provodi kroz razne projekte,organiziranjem radionica,tečajeva i seminara te terenskim istraživanjem.

- Etno centar je organiziran na zajedničkim projektima i prezentacijama članova,suradnika i udruga partner,te kulturno - umjetničkih društava.
                                                                                                                                                
etnocentar @ 13:46 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » ožu 2008
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.