UDRUGA REGIONALNI ETNO CENTAR
etno ŠOKADIJA Osijek
Brojač posjeta
156519
Informacije:
  • Adresa:
    Šokačka 1, 31 000 Osijek
  • Kontakt tel.:
    031/ 505 - 801,098 / 167 30 75
  • Fax:
    031/ 208 - 282
TagList
Blog - srpanj 2009
ponedjeljak, srpanj 27, 2009

Županja : ''Kruh naš svagdašnji-žetva i vršidba u prošlosti''

Idejom Turističke zajednice grada Županje, a s ciljem kako bi oživjeli stare slavonske običaje te prikazali i približili zaboravljene pojedinosti iz života naših predaka, nastao je projekt ,,Kruh naš svagdašnji - žetva i vršidba u prošlosti''.



Uz pravi doživljaj žetve projekt je popraćen brojnim sadržajima koji predstavljaju bogastvo i raskoš ovog kraja. Za sve okupljene pripremljeni je i tradicionalni šokački doručak u njivi na slamnatom stolu, s neizostavnim slavonskim specijalitetima - kulinom, kobasicom, slaninom, čvarcima, švarglom, sirom i pogačom.

                      

Žetva i vršidba žita jedni su od većih i važnijih poslova vezani uz slavonsku tradiciju, a ovom se manifestacijom taj običaj pokušava oživjeti kako bi se time pohranilo znanje o vlastitoj kulturnoj baštini, a samim time i educirale nadolazeće generacije.

                  
Za slavonskog seljaka žetva je oduvijek bila važan posao ne samo iz razloga što bi tada ubirao plodove napornog rada, već i zbog blagostanja koje je donosila rodna godina. U Slavoniji se ona nekada obavljala ručno, a zahvaljujući industrializaciji ona je danas olakšana. I ove je sedme godine zaredom, obilježena ova manifestacija itekako značajna za ovaj kraj. Na imanju Luke Galovića (Papuškinog) u Županji, oko tisuću ljudi moglo je uživati u prikazu kako se nekada ručno kosilo žito te vršilo s pomoću starih strojeva (dreš, levator i traktor) iz 1936.godine. Do sredine prošlog stoljeća žetva se obavljala u radnoj tradicijskoj odjeći. Muškarci su bili obučeni u gornju košulju (rubinu) i hlače (gaće) iskrojene od domaćeg ručnog tkanja. Oko pojasa vezali bi kožni remen (kaiš) na kojem se nosio vodir načinjen od kravljeg roga u čijoj bi se unutrašnjosti nalazila voda s kamenom za oštrenje (brusom). Žene su bile odjevene u tradicionalni oplećak, rubinu, skute i pregaču s otarčićem te radnom, bijelom maramom na glavi.



Skupina ljudi s područja Županje i okolice pod nazivom Moba, u narodnim je nošnjama prikazala način žetve i onako kako su to činili naši preci. Mobu je nekada činila skupina rodbine i prijatelja, pa i danas taj oblik zajedničkog rada hrvatska tradicijska kultura poznaje pod tim nazivom. Kosci su kosili, rukovedalje srpom skupljale žito, a muškarci vezači su skupljali otkose žita te ih vezali vezicama u snopove. Snopovi su se zatim snašali u devetke ili skupine od devet snopova, a dva devetka sačinjavala su krst, koji se zatim tovario u zaprežna kola. Baća ili mladi čiča bi zatim dobacivao kočijašu snopove žita koji bi ih slagao, i zaprežnim kolima dovozio do guvna, odnosno mjesta vršaja gdje razrezane snopove špajzer ubacuje u bubanj vrš(pljeve ). Zrnovlje zatim curi u vreće, a elevator prenosi slamu na kamaru.dreš koji odvaja zrnovlje od košuljice (pljeve).

Kada je posao oko žetve završio, slijedio je bogati objed, baš kao u davna vremena, koji se sastojao od guščjeg paprikaša uz domaći kruh.
I plesalo se kolo, i pjevalo se uz zvuke slavonske tamburice i naravno uz kapljicu nezaboravne domaće šljivovice. Mnogobrojni gosti stigli su u Županju posebnim izletničkim vlakom ''Žetelac  express''.
etnocentar @ 21:13 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, srpanj 17, 2009

2. dio  RASPRAVE

Goran Knežević  izvor ETHNO Lipanj 2009.

Smatram da bi svako selo u Hrvatskoj trebalo imati svoju izvornu skupinu i prezentirati vlastite folklorne sadržaje isto kao što smatram da bi u gradovima trebalo poticati umjetnički oblikovan folklor. Izvorni i umjetnički oblikovan folklor jednako su vrijedni i značajni. Svaki izraz ima svoje vrednote, programsku i radnu koncepciju, metodologiju i scenski oblik prezentacije. Nisam čuo da je skupina iz nekog sela izvela koreografiju nekog našeg poznatog autora (ali nažalost izvodili su puno koreografija loših autora). No, u Zagrebu se dogodio paradoks. Gradski ansambli su počeli izvoditi izvorni folklor.

Državni iscjelitelji definitivno su uspjeli, svjesno ili nesvjesno, gradski amaterizam iscijeliti od koreografiranog folklora. Promovira se izvorni folklor na svim razinama. Državne i gradske parajlije priklonile su se toj umjetno stvorenoj vrijednosnoj kvalifikaciji. Naša dika i ponos, jedini nam profesionalni KUD također se okrenuo izvornom folkloru i dodatno izrelativizirao kriterije vrsnoće. U sadašnjem trenutku važni su i slavljeni mediokriteti, kvazi stručnjaci i čuvari praznih bakinih škrinja. Takvom sustavu vrednovanja počeli su se prilagođavati i gradski amateri jer „veži konja tamo gdje ti gazda kaže“.

O propasti koreografiranog folklora ne bi trebao pisati, ja, već dužnosnici koji su plaćeni za praćenje društvenih mijenja i događaja. Jer kad njihove kolege po znanstvenim titulama mogu pisati zašto je b.b.b. razbio torcidašu njušku i obrnuto onda bi možda trebalo popratiti i promisliti zašto se jedno desetljeće sustavno i nemilosrdno uništava umjetnički izraz koji nas je proslavio u svijetu. No, opet jedan paradoks. Oni koji bi trebali o tome neovisno pisati aktivni su akteri i izravni dirigenti tih promjena.

Gradski i ruralni folklorni amaterizam u svojoj formalno pravnoj osnovi su jednaki ali se u kreativnim i izvođačkim dometima znatno se razlikuju. Ta različitost nije produkt umjetnih ili dirigiranih društvenih mjera već naprosto je prirodna i očekivana. Veći broj stanovnika, gradska kultura življenja, ukus, drugačije psihofizičke sposobnosti djece i mladih uvjetuju drugačiju izvođačku moć, scenske sadržaje i ciljeve. Stoga ih se treba potpuno drugačije razmatrati i vrednovati ali jednako poticati.

Osobno, nisam se priklanjao nikakvim školama, dogmama i savjetima. Uživao sam u folklornom smislu u slatkom ali i zabranjenom voću. Eksperimentirao, istraživao i učio. Samostalno i neovisno. Ali ovom prilikom ću napisati nekoliko riječi o tzv. zagrebačkoj školi folklora makar bih ja to nazvao hrvatskim pristupom u oblikovanju folklorne građe na sceni.

Temeljne vrijednosti Zagrebačke škole folklora su: folklorističko znanje i obrazovanje, terenska iskustva i doživljaj, autorska originalnost, uzvišena estetika, jednako poklanjanje pažnje svim segmentima (plesa, glazba, pjesma, običaji, ruho i ost.) vjerodostojnost i građanski ukus. Nektar zagrebačke škole folklora jest folklorna koreografija, umjetničko ostvarenje inspirirano krajevnim tradicijskim vrednotama. Folklorna koreografija nas je proslavila u svijetu, stvorila brojne sljedbenike i simpatizere našeg folklora. Kako se po meni ništa slučajno ne događa tako je i zagrebačka koreografska misao od početka krenula sa zlatom. Zagrebački kazališnih amateri su napravili senzacionalni uspjeh na 9. olimpijadi u Berlinu, 1936 godine, osvojivši u konkurenciji 22 države svijeta zlatnu medalju u prezentaciji narodnih plesova. Zvonimir Ljevaković, dr. Ivan Ivančan i sljedbenici – Milka Glavočić Pininsky, Braco Todić, Zvonir Reljić, Vido Bagur, Branko Šegović, Ajša Ruždija, Andrija Ivančan, Ivica Ivanković i ost., svojim su koreografijama osvojili pregršt svjetskih medalja i priznanja. Svi priznati i kvalitetni hrvatski folklorni ansambli u svom repertoaru imanju manje više folklorne koreografije nastale po kriterijima zagrebačke škole.

Glavni nosioci zagrebačke škole folklora godinama su bili ansambli iz Zagreba: Lado, FA Vlahović (danas ZFA dr. Ivana Ivančana), i SKUD I.G.Kovačić. Iz njihovih redova pojedini plesači vraćali su se svoje sredine i započeli voditeljski rad po kriterijima zagrebačke škole i vrlo brzo su svoje ansamble podigli na respektabilnu umjetničku razinu. Npr. Mato Kopić – KUD „Milica Križan“ (danas Osijek 1862), Sulejman Muratović – FA „Linđo“, Nikolina Luketić - KUD „Klek“,Ogulin, Željko Štajcer - KUD „Matija Gubec“,Karlovac, Stanko Mihajlović - KUD „Punat“ i ost. Ne smijemo zaboraviti i Hrvatsku školu folklora koja je promovirala načela zagrebačke škole i iz koje je također iznikla nekolicina izvrsnih stručnjaka i koreografa.

Krajem osamdesetih i početkom devedesetih na zagrebačkoj folklornoj sceni bujalo je koreografsko stvaralaštvo te pozitivno nadmetanje i suparništvo, ukratko „frcale su iskre na sve strane“. Dr. I. Ivančan, B. Kostelac, Z. Reljić, bili su istiniti autoriteti kao članovi stručnog žirija i čuvari od prosječnosti, diletantizma i površnosti. No sredinom devedesetih Zajednica KUD-ova grada Zagreba je ukinuta, folklorni odjeljak „šutnut“ u Dubravu, izvučeni su brojni znani i neznani ocjenjivači i započinje svjesno ili nesvjesno marginaliziranje i obezvrjeđivanje zasada zagrebačke škole. Danas, ih još jedino podržava i promovira Hrvatsko društvo folklornih koreografa i voditelja kroz organiziranje Festivala folklorne koreografije.

Poneki zastupaju mišljenje da je nakon Ljevakovića i Ivančana zagrebačka škola posustala što naravno nije točno. Npr. po meni, Vido Bagur je napravio uspješniji Linđo, Andrija Ivančan bunjevačke plesove (a ima još takvih slučajeva) od proslavljenih prethodnika. Pojedini autori stvorili su zaista kapitalne folklorne koreografije a mnogi su nastojali i nastoje na tim principima dohvatiti zvjezdane staze. To dokazuje da je zagrebačka škola ostvarila kontinuitet i da usprkos svemu žilavo opstaje, makar u „ilegali“.

Organizator zagrebačke smotre folklornih amatera je programskom koncepcijom i izborom članova stručnog žirija, pokazao da ne prepoznaje suštinu, ukus i potrebe gradskog amaterizma i potpuno je rastočio i zatro sve elemente autorskog folklornog stvaralaštava.

Izvedba izvornog folklora u prezentaciji gradskih ansambla je smiješna, neuvjerljiva i neprirodna pojava.

 

 

 

 

etnocentar @ 18:09 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, srpanj 16, 2009














etnocentar @ 10:21 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, srpanj 5, 2009


CRO ETNO ANSAMBL naziv je skupine koju čine ženski vokalni ansambl „Nene“ iz Bošnjaka, muška pjevačka skupina „Poljari“ iz Šiškovaca, Hrvatski gajdaški orkestar iz Zagreba i tamburaški sastav „Baće“ iz Šiškovaca. Prvi puta su se okupili u ovom sastavu upravo za ovo gostovanje u lijepoj, njima prijateljskoj Makedoniji. Budući da dolaze iz Slavonije, plodne ravničarske regije na istoku Republike Hrvatske, njihov program sastojao se od tradicijskih pjesama i plesova toga kraja. Vokalne skupine pokazale su tehniku narodnog a capella pjevanja kao i pjevanje uz pratnju instrumenata. Otplesali su nekoliko jednostavnih narodnih plesova na način kako su to plesali njihovi stari. Programom su predstavili i umijeće sviranja na raznim tradicijskim glazbalima toga kraja (puhačkim – dvojnice, gajde,dude, dalmatinski mih te žičanim – razne vrste tambura i njihova preteča – tambura samica.) Uz pjesmu, svirku i ples, bitan element folklora njihova kraja jest bogata narodna nošnja koju su nosili svi sudionici programa. Nošnje su većinom originali stari stotinjak godina, ali među njima su i sjajno izrađene rekonstrukcije i replike po uzoru na tradicijske. Za izradu takvih primjeraka brinu se neponovljivi entuzijasti i zaljubljenici u narodnu nošnju, među kojima je i gospodin Stjepan Belić iz Antina. Neke od ovih primjeraka mogli su se vidjeti na izvođačima, a tokom programa su i predstavljene. U pripremi programa su sudjelovali gospodin Duško Topić i Antun Božić, te voditelji Denis Penić, Vlatka Mišić, Mihael Ferić, Stjepan Večković i Vjekoslav Martinić. Jako su zadovoljni reakcijama publike kao i cjelokupnim boravkom u Makedoniji.


CRO ETHNO ENSEMBLE is the name of Croatian group consisting of a female vocal ensemble "Nene" from Bošnjaci, male vocal group "Poljari“ from Šiškovci, Croatian bagpipe orchestre from Zagreb and tamburitza band "Baće" from Šiškovci. The first time they are gathered in this group especially for this performanse in this nice, friendly Macedonia. Since they are coming from Slavonia, a fertile lowland region in the east of Croatia, the program consisted of traditional songs and dances of that region. Vocal groups showed technique popular a cappella singing and singing to the accompaniment of instruments. They performed a few folk dances like their fathers. With their program they presented the art of playing the various traditional musical instruments of that region (wind - dvojnice, gajde (bagpipes), dude, Dalmatian mih and stringed - various types of tamburitza and their precursor - tamburitza samica.) With song, music and dance, an essential element of the folklore of their area are rich folk costumes that were worn by participants in all programs. Costumes are mainly the original ones from the last century, but among them were great reconstructions and replicas modeled on the traditional. To create such copies is ensured by unique enthusiasts and lovers of folk costumes, among them a Mr. Stjepan Belić from Antin. Some of these reconstructions could have been seen on the performers, and during the program are also presented. In preparation programs participated Mr. Duško Topić, Antun Božić, and the heads Denis Penić, Vlatka Mišić, Michael Ferić, Stjepan Večković and Vjekoslav Martinić. They are very satisfied with the reactions oft he audience, as well as with entire stay in Macedonia.
etnocentar @ 00:39 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » srp 2009
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.