UDRUGA REGIONALNI ETNO CENTAR
etno ŠOKADIJA Osijek
Brojač posjeta
158198
Informacije:
  • Adresa:
    Šokačka 1, 31 000 Osijek
  • Kontakt tel.:
    031/ 505 - 801,098 / 167 30 75
  • Fax:
    031/ 208 - 282
TagList
Blog - rujan 2009
ponedjeljak, rujan 28, 2009



Kolo i ritam u kulturnoj baštini

    Djeca ostvaruju socijalno-emocionalne odnose i stječu različita iskustva važna za daljnje funkcioniranje u užem i širem socijalnom okruženju (kao npr. poštivanje dogovorenih pravila čekanja na red i podrška drugih).

  Polazeći od činjenice da svako dijete ima biološku potrebu za kretanjem i igrom, imamo želju tu potrebu usmjeriti u pozitivnom pravcu s osjećajem zadovoljstva i radosti.

  U folkloru je karakteristično plesanje u velikom kolu s naglašenom društvenom ulogom. Kolo je prigoda za druženje, tj.komunikaciju plesom. Nekada su djeca bila neposredno uključena u mnoge vidove života odraslih te su sudjelovala u njihovom radu, svečanostima i zabavnim igrama (iako su imala svoju izdvojenu sferu igranja).

 


Folklorna glazba i ples utkani su u život svake ljudske zajednice; usklađeni su s mentalitetom, psihologijom i stilom života tih ljudi koji ih stvaraju, izvode i uče, usvajaju te prenose dalje usmenom predajom. Glazba i ples nisu samo izraz ljudske potrebe za kreativnošću, igrom i razonodom, nego izviru i zadovoljavaju i psihološke, kulturne te duhovne potrebe (npr. Uspavanke koje se uz ritmizirane pokrete izvode djeci; prvi su umjetnički sadržaji kojima dijete dolazi u doticaj s kulturom vlastite sredine). Osim funkcije uspavljivanja i zabavljanja djece, te pjesme imaju vrlo važnu ulogu u procesu učenja i usvajanja kulture u kojoj će živjeti. To je motivacija za odmor i zajedničko druženje.

   Plesne strukture temelje se na prirodnim oblicima kretanja, osobito na hodanju, trčanju, skakanju i bacanju u različitim oblicima, uz različitu ritmičku pratnju te uz pjevanje i glazbu. Vrlo pozitivno utječu na razvoj osjećaja za izvođenje prostornih i vremenskih komponenata pokreta i kretanja. Kako bi se razvili osjećaji za ritam, smisao za skladnost pokreta, reakcija na promjenu dinamike i na izmjenu tempa, sposobnost za samostalno i kreativno izvođenje pokreta, primjenjujemo i različite pokrete uz zadani ritam. Ti se pokreti mogu izvoditi uz ritam pljesak ruku, topota nogu, pomoću različitih pomagala, kao što su udaraljke, tamburin, uz pjesmu i uz glazbenu pratnju. Plesanje u kolu karakteristično je za cijelo područje panonske zone, a osobito za Slavoniju gdje postoje razna kola različite strukture koraka, koja često nose naziv po pjesmi koja se u njima pjeva. Kolo je ipak jedino slavonsko kolo, koje je zadržalo naziv kolo i ono je od svih kola najpoznatije i najomiljenije. Svojom živošću, pjesmom i podcikivanjem plesača postalo je zaštitnim znakom Slavonije. Kolo započinje žustrim plesanjem uz pratnju tamburaša. Svirku i ples prekidaju plesači pjevanjem dvostihova, koje improviziraju u tome trenutku. Tada se ples smiruje i prelazi u laganu šetnju, a nakon pjevanja ispjevanog dvostiha ponovno živne. Svatko od plesača može pjesmom prekinuti kolo i njome se obratiti nekome od nazočnih plesača, razotkriti nečiji nestašluk, zajedljivo se narugati suparnici, kritizirati nedavni događaj u selu...

  Osim zadovoljenja potrebe za igrom, strukturiranim pokretom i glazbenim izražavanjem, sudjelovanjem u kolu s biranjem partnera izražavala se prisutnost i simpatija prema suprotnom spolu. Naglašenu društvenu ulogu imala su kola koja su se izvodila neradnim danima za javnim okupljanjima. U kolu su sudjelovale djevojke i dječaci. Ujedno tijekom izvođenja kola svatko od njih mogao je pjevanjem šaljivih stihova izraziti svoje osjećaje i obratiti se nekom od nazočnih. Tradicionalne igre koje žive u dječjoj svakodnevnici zajedno s usmenim dječjim tvorevinama čine dječji folklor. Dječji folklor egzistira i kao alternativa kultura, a sudjeluje i u socijalnoj samoregulaciji dječjih naroda.

etnocentar @ 13:48 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 20, 2009

      
Program kulturno-umjetničke manifestacije ČEPINSKI SUNCOKRETI se održava od 25. - 27. rujna 2009 godine. Već tradicionalna manifestacija se održava pod pokroviteljstvom općine Čepin i Tvornice ulja Čepin te medijskih pokrovitelja: Glas Slavonije, Agro Glas i Slavonski radio. Organizatori se zahvaljuju i mnogim sponzorima koji su i ove godine popratili ovaj značajan događaj u našoj regiji.

Između ostalog na danima Čepinskih suncokreta ćete moći uživati na izložbi plodova zemlje, poslušati folklorne skupine, zaplesati latinoamerićke plesove, vidjeti mimohod sudionika i uživati u bogatom programu. za dobru atmosferu će se pobrinuti Ravnica, Željko Lončarić - Žec, Željko Vitovski, Marta Nikolin, Slavonska ravnica i Jamb.



 

etnocentar @ 01:03 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 14, 2009

 

ZAVIČAJNA BAŠTINA I MLADI

 Novo vrijeme - novi stil života. Jeli to pravilo ili mogu postojati izuzeci ?Može li moderna kultura zadržati što od starine,navika, običaja..., a da se ne ,,unazadi''? Možda je urbana kultura pripomogla da se tradicijski običaji potisnu u drugi plan ili potpuno padnu u zaborav. A oni su obilježavali živote naših starih, o njima danas možemo samo slušati priče. Ipak, čini se da raste svijest koliko baština znači za jedan narod i njegov kulturni identitet: osniva se sve više društava koja njeguju tradiciju, a sjećanja starih postaju sve aktualnija. Tako postaje jasno da običaji ne koče napredak nego ga oplemenjuju, jer svjedoče o čovjekovoj ukorijenjenosti i njegovu kontinuitetu. S jedne strane narodna kultura i običaji istražuju se kao pojave, kao simboli i mjesta identiteta te kao središta umjetničke kreativnosti koja su pomalo zaboravljena;  s druge strane našoj mladosti se nastoji oživjeti i ponuditi ,,duh starina''. Može li se iz povijesti izvući nešto za sadašnjicu, može li se nekakvo zadovoljstvo dobiti iz starina, osjetiti ljepota tradicije? Može li se i danas osjetiti povezanost s prošlim, pronaći korijene kulture ako su izgubljeni ? Može - i upravo su mladi ti koji mogu primiti i razvijati tradiciju te je ,,predati'' kad na njih dođe red.



Zašto je za mlade generacije važna zavičajnost ?

Odgoj i učenje ostvaruju se u socijalnom i kulturnom okruženju i u povezanosti s realnim životnim okolnostima konkretne odgojne sredine. Ambijentalni pristup u izučavanju zavičajne povijesti i kulturne tradicijske baštine u lokalnoj zajednici tj. Osnovnim školama.

Hrvati su se u samostalnoj državi našli pred složenim zadatkom duhovne obnove koja se mora temeljiti na bogatoj hrvatskoj kulturnoj tradiciji. U toj obnovi važno mjesto valja dati definiranju novog odgojnog cilja i uopće stvaranja novog školskog sustava. Tražeći ishodište u filozofiji, pri redefiniranju odgojnih ciljeva valja tražiti i hrvatske autore koje je komunistička pedagogija prešutjela, a koji su već odavno postavljali odgojne ciljeve primjerene hrvatskoj zapadnoj kulturi i tradiciji.

Posebice je važno i treba naglasiti ,,okretanje'' prema svojem okruženju (zavičaju), njegovoj kulturi, baštini, tradiciji da bi učenici upoznali i zavoljeli sredinu u kojoj žive, a potom i domovinu. Jedan od osnovnih društvenih, a time i pedagoških ciljeva je upravo poticanje i njegovanje ljubavi prema kraju i mjestu, njegovoj prošlosti kako bismo sigurnije gradili budućnost, razvijali nacionalni i kulturni identitet učenika.

 

           

Udruga Regionalni etno centar Osijek pokrenula je vrlo značajni projekt Školu dječjeg folklora. U suradnji sa osnovnim školama na području grada Osijeka i prigradskih naselja pokrenute su folklorne sekcije. Uz djecu osnovnoškolskog uzrasta u radu udruge uključila su se i djeca iz dječjih vrtića, te dječje folklorne i tamburaške sekcije Kulturno-umjetničkih društava. Da bi se moglo uopće pristupiti realizaciji projekta potrebno je osigurati muške i ženske dječje narodne nošnje, te financijska sredstva za naknadu stručnim voditeljima. S obzirom na povećani interes za ovakav način čuvanja kulturne baštine vrlo je važna potpora lokalne zajednice i kulturnih institucija.

Cilj projekta je dječji folklor uvrstiti u pedagošku i društvenu zbilju i postati ravnopravan ostalom dječjem stvaralaštvu. Veliki broj odgajatelja, učitelja i voditelja vrlo angažirano i uspješno uvježbava dječji folklor i postižu značajne sociološke i stvaralačke rezultate. Svjedoci smo da su brojne skupine koje u vrtićima i školama koje izvode našu tradicijsku baštinu što nesumljivo upućuje na zaključak ''ima nešto u tome posebno vrijedno i privlačno''. Na ovaj način zavičajnost može odoljeti negativnim aspektima globalizacije.

Nažalost, vrlo je malo događanja i nastupa dječjeg folklora u gradu Osijeku i prigradskim naseljima, gdje djeca i voditelji mogu nastupati i dobiti relevantno stručno mišljenje o vlastitom stvaralaštvu kao vrlo važan poticaj za rad i ispravnu primjenu u očuvanju naše folklorne baštine.




Škola folklora

Program se bazira na dječjem folklornom stvaralaštvu prenošenjem znanja i iskustva na nove generacije djece kroz kvalitetnu plesno-glazbenu djelatnost. Glavni cilj je stručan pedagoški i umjetnički pristup voditelja u ostvarivanju programa.

* uskladiti i esteski oblikovati prirodne pokrete tijela;

* koordinirati ritmičke, vokalne i plesne potencijale;

* oplemeniti duhovnost i emocije;

* uvođenje u plesnu kulturu i isticanje njezine važnosti i vrijednosti u odrastanju djece;

* stimuliranje samopouzdanja i motivacije ;

* nadograditi tjelesnu pripremljenost;

* poticanje na individualno i grupno kreativno izražavanje;

* senzibilizirati osjećaj pripadnosti grupi;

* razvoj osjećaja poštovanja prema vlastitom tradicijskom nasljeđu....itd.


Glavnina nastave u školi folklora posvećena je plesovima i pjesmama Slavonije i Baranje. Osim toga, djeca u skladu sa svojim interesima i talentom, obučavaju se u sviranju različitih glazbenih instrumenata. Najviše se koriste razne vrste tambura , te stara tradicijska glazbala (gajde, samica, dvojnice, svirale). Na taj se način većina djece nauči plesati, pjevati i svirati jedan ili više glazbenih instrumenata, što ovu školu po opsežnosti i kvaliteti nastave izdvaja od ostalih, gdje se uči samo jedna od navedenih umijeća.

Naučena umijeća učenici javno izvode na razlicitim koncertima i javnim nastupima. Škola folklora razmjenjuje posjete sa različitim KUD-ovima. Na kraju školske godine predstavljaju se na Smotri dječjeg folklora koja se održava krajem mjeseca svibnja.

Smatramo da bi svaka Osnovna škola u Osijeku koja za to ima uvijeta trebalo imati svoju dječju folklornu  skupinu i prezentirati vlastite folklorne sadržaje te poticati umjetnički oblikovan folklor. Izvorni i umjetnički oblikovan folklor jednako su vrijedni i značajni. Svaki izraz ima svoje vrednote, programsku i radnu koncepciju, metodologiju i scenski oblik prezentacije.Ova škola važna je za obrazovanje i usavršavanje voditelja i članova folklornih i tamburaških skupina.



Metodika rada s folklornim skupinama

Voditelj i skupina

  Za uspješan rad svake folklorne skupine najveća je odgovornost na voditelju, koji mora biti sposoban izvršiti tu svoju obvezu. Za to mu trebaju određene predispozicije. Najvažnija od svih je da on to želi raditi. Tu će želju lakše ostvariti ako ima potrebne karakterne osobine, koje će mu pomoći u rješavanju složenih situacija, kao i nesporazuma koji su neizbježni u radu s ljudima. Da bi nesporazuma bilo što manje, voditelj treba uvesti pravila ponašanja i sam ih se uvijek uzorno pridržavati. Tako će na probe dolaziti pripremljen i u odgovarajućoj opremi, te neće kasniti. Na probama valja biti staložen, a to znači da će svoje osobne probleme ostaviti kod kuće.

   Važno je napomenuti da svaka izvođačka skupina uvijek zrcali lik i ideje svoga voditelja. Ako skupina nešto ne izvodi dobro, to je greška voditelja. To znači da voditelj nije prilagodio program sposobnostima skupine, predviđeni program nije dobro objasnio, ili pak nije pravovremeno uvidio i spriječio pogreške. Zato nema pravo i ne smije vrijeđati izvođače, niti se na njima iživljavati tjerajući ih da bzbroj puta ponavljaju neko problematično koreografsko rješenje, već se treba zapitati gdje je sam pogriješio, te ispraviti uzrok, a ne ispravljati posljedicu. Valja imati na umu i to da je voditelj uzor u svemu i u svakoj situaciji, te on zato mora dobro paziti i na pravilno držanje tijela dok izvodi ili objašnjava korak. Osim toga, mora paziti i na svoj vokabular, a posebno na svoje ponašanje na probi, prije i poslije nastupa, te na zajedničkoj zabavi, kako svoj ugled (autoritet ) ne bi dovodio u pitanje. Glede autoriteta potrebno je znati da ga je ženama teže uspostaviti nego muškarcima. On se u početku zasniva na samoj fizičkoj pojavnosti (tjelesnoj visini i dubini glasa), po čemu su muškarci prirodno u prednosti, a učvršćuje se ispravnim pedagoško-psihološkim postupcima, čemu su pak žene sklonije. Prema tome, muškarci trebaju raditi, osim na svojoj stručnosti i na odnosu prema izvođačima, dok žene moraju nastojati govoriti tamnijim, prostornim glasom ( a ne vrištati ! ) i dobro se strukovno osnažiti. Tako će lakše provoditi svoje programske zamisli. Da bi u svakom trenutku mogao pravilno reagirati, voditelj mora biti poznavatelj karakteristika uzrasta s kojim radi. To je neophodno za ispravno postupanje s izvođačima, za izbor primjerenog programa, te za pravilan način rada. Pri tome mora voditi računa o činjenici da radi s dobrovoljcima – amaterima, koji su željni zabave i smijeha, te da ih ne smije opterećivati dugotrajnim i brojnim pokusima (drilom ) kako bi ostvario svoje ambicije. Ako voditelj ima visoke zahtjeve, treba ih ostvarivati dobrom osobnom pripremom i detaljnim planom rada, koji treba pokrivati uobičajenu satnicu.

Način rada

   Obzirom na vrstu, plan i program rada, folklorne skupine dijelimo; na vrtićke, školske, te kulturno-umjetničke. Ove posljednje dijelimo na izvorne i reproduktivne. Neovisno o vrsti skupine, ako se radi s početnicima, izvođače najprije moramo naučiti pravilnom držanju za ples, zatim ritmičkom hodanju u kolu s pjevanjem i na kraju, plesanju uz instrumentalnu pratnju. Dobro se u tu svrhu koristimo šetanim kolima, biračkim kolima i jednostavnim plesovima kraja iz kojega je skupina. Kad je skupina savladala osnove, prelazi se na složenije i manje poznate plesove, koji više ne moraju biti praćeni pjesmom. Tako će se svi plesači lakše usredotočiti na usvajanje težih koraka.

  Sada se tek uvodi stil plesa, kojega je teže uvježbavati u parovnim plesovima nego u kolu. Ato je dobro da za učenje novoga koraka plesači stanu u polukrug, svaki za sebe i iza voditelja, kako bi odmah uočili kojom se nogom kreću u koju stranu. U procesu učenja voditelj treba raščlaniti korak u jednostavne i spore obrasce, koji se polako ubrzavaju do potrebne brzine i tehnike izvođenja. Na greške se prvo upozore svi, zatim neki i na kraju onaj koji i dalje griješi.

  Pjevanje se najprije uči jednoglasno, intonativno čisto i razgovijetno, slušajući jedan drugoga, u početku tiho, a zatim sve glasnije. Tek kada je sve dobro usvojeno, prelazi se na dvoglasno pjevanje, tako da se dvije skupine najprije prostorno razdvoje, kako bi drugi glas sigurno prilagao prvome. Kad je svaka skupina naučila pjevati dvoglasno, daljnje višeglasje obrađuje se po istom načelu. Kod pjevanja je važno naučiti izvođače izvođače da pjevaju prirodno, pjevajući u prostor, a ne derući se iz petih žila, jer to oštećuje glasnice.

    Program treba biti vođen od jednostavnog ka složenijem, ili od poznatog ka nepoznatom. On mora biti karakterno i tehnički prilagođen uzrastu i sastavu skupine, ako bi ga ona izvodila s veseljenjem, a ne s mukom.

   Pridržavajući se ovih dobronamjernih naputaka, i voditeljima i izvođačima bit će probe sadržajnije, zabavnije i ljepše. Voditelj će brže i lakše postići željene rezultate, a izvođači će s više veselja i zadovoljstva prihvaćati novi, te održavati već postojeći program.

 Katica Ivanković,prof.



IZRADA DJEČJE NARODNE NOŠNJE

 Cjelokupni program rađen je na temelju više projekata među kojima je i ,,Zavičajno ruho'' radionice narodnog veza za izradu dječje narodne nošnje. Naglasak je u razvoju Škole dječjeg folklora, osim u očuvanju i predstavljanju tradicije, i izrada rekonstrukcije narodne nošnje. Postignut je standard, nošnja je izgledom i materijalom identična izvornoj koja je nošena tijekom tridesetih godina 20. stoljeća. Prijašnja praksa da isti model nošnji na nastupima upotrebljavaju i djeca napuštena je iz praktičnih razloga jer je to stvaralo problem prilikom izrade i u znatnoj mjeri poskupljivao ionako skupe nošnje. Usto, djeca je brzo prerastu.

 

etnocentar @ 22:05 |Komentiraj | Komentari: 0

               



                  



                 

U čudesnom svijetu umjetničkog narodnog stvaralaštva starinske narodne nošnje imaju posebno mjesto. Narodne nošnje su najslikovitiji dio seljačke (narodne) materijalne kulture. U starim vremenima su se oblačile svakodnevno, dok se danas narodne nošnje oblače samo u svečanim prigodama (manifestacije, slavlja, procesije ili pak kojekakvi festivali narodnih običaja).

Najljepši stari primjerci se spremaju u muzeje, gdje služe za gledanje i divljenje tome blagu svake pojedine zemlje. Svaka bi se zemlja trebala dičiti onom narodnom baštinom koju posjeduje, a narodne nošnje su blago kojim se uistinu treba dičiti.Prije nego što krenem pisati o temi ovog članka, moram napomenuti i napisati nešto općenito o nošnjama.

Narodne nošnja ili rubje, rubine, ruho, ruvo, pratež, oprava, obleka, alinje, aljine, alje, roba, je umjetničko narodno stvaralaštvo. Ona je sama po sebi odavala društveni status i ulogu pojedinca u životu zajednice. Ujedno, nošnja je bila i jedno od glavnih obilježja u životu pojedinca, koje ga je pratilo od rođenja pa do smrti.

U hrvatskim krajevima je nošnja imala posve osebujan razvoj, s kojim se može usporediti jedino razvoj nošnje u Ugarskoj i Poljskoj. Susjedstvo i kontaktiranje s Turcima unijelo je u odjeću tih zemalja dosta istočnjačkih elemenata ( mnogo puceta, gajtana, krzna, razni oblici kapa i čizama ). Postojale su razlike jedino u bojama, bogatstvu tkanine, nakita i krzna.

Kada nošnju prestaje nositi viši sloj, a ona postaje isključivo pučka, seljačka odjeća, tada nošnja doživljava i svoj najbogatiji razvoj u gotovo neopisivoj raznolikosti oblika, šara, boja (uglavnom toplih veselih boja: crvena, žuta, nijanse) i ukrasa (ogrlice, dukati, ritmički nizani). Čak do te mjere da gotovo svako selo ima neku sviju osobitost odijevanja. Zapanjujuća je i nevjerojatna ljepota pojedinih predmeta koji su nekoć bibli namijenjeni odijevanju.

Cijelo to nepregledno bogatstvo oblika i sadržaja očituje duboku povezanost i onaj iskonski sklad između čovjeka i prirode koji smo već gotovo zaboravili. Nošnje same po sebi odaju bezbroj podataka o kulturnim, gospodarskim, političkim i ostalim društvenim uvjetima vremena koje su preživjele. One su ogledalo ondašnjeg društva.

Starinsku (narodnu ) nošnju su u većini krajeva ponajprije počeli napuštati muškarci, ponegdje već krajem 19.st. No bez obzira na tip kojemu starinske nošnje nekog sela ili kraja pripadaju, ženske nošnje (za razliku od muških) redovito imaju više inačica i raznovrsnije su. Stoga ću o ritmu u narodnoj nošnji govoriti navodeći primjere većinom sa ženske narodne nošnje, no ni muški odjevni predmeti neće biti nezastupljeni.

Promatrajući fotografije "Nekadašnje svečane nošnje", Slavonija, dolazimo do zaključka da je skoro svaki element slagan po nekom ritmu, po nekom redu. Ogleda se i u naboranosti suknje, šarama na suknji, elementima kojim je ukrašena pregača, obrubu na suknji, izgledu hlača, ukrasu na muškoj košulji… Ritam je prisutan u cijelosti kod svake nošnje. Te nošnje (dok su izrađivane) rađene su pod nekim ritmom ( npr, žene koje su ih izrađivale vjerojatno su i pjevale, a znamo da u pjesmama postoji ritam), tako da se i taj ritam "utkao" i u samu tu izrađivanu nošnju.

Ritam se kod ostalih nošn ji također očituje osebujnim koloritom i ornamentikom pojedinih dijelova odjeće. Negdje je to nakit (pravilno nizane "kuglice" na ogrlici) , ukrasi na suknjama, hlačama, prslucima, no na jednoj fotografiji se očituje ritam (radijacija) gdje se ukras na papučama širi iz središta.Dakle, ritam se očituje u skoro svakom dijelu nošnje. Ritam je uočljiv u svemu što postoji, tako da što se tiče ritma, ni narodne nošnje ne možemo zaobići. Nema narodne nošnje u kojoj ne postoji ritam!

 To kulturno blago, te tradiciju narodnih običaja, pjesama i plesova čuvaju danas mnogi muzeji, te profesionalne folklorne grupe. Njima možemo biti zahvalni što su se sačuvali i očuvali primjerci tih starih običaja. Danas je od iznimne važnosti mladim naraštajima izgraditi pozitivan odnos prema vlastitoj baštini i upozoriti, ne bez razloga, na vrijednosti koje u sebi krije naslijeđeno kulturno blago - NARODNE NOŠNJE. Kažu da slika vrijedi tisuću riječi, pa stoga, da biste se uvidjeli i vidjeli postoji li zapravo ritam u narodnim nošnjama, pogledajte fotografije i uvjerite se u istinitost svih napisanih riječi.



etnocentar @ 21:40 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, rujan 10, 2009


etnocentar @ 21:34 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 7, 2009


„Vinkovačke jeseni“ su centralna kulturno-tradicijska manifestacija na području grada Vinkovaca i Vukovarsko-srijemske županije, čija je svrha prikazati narodne običaje i tradicijsku kulturu ovoga kraja kao i cijele države. Ove godine „Vinkovačke jeseni“ održat će se od 04.do13. rujna. U sklopu folklornih večeri, koje će se odvijati od 04. do 09. rujna, moći će se vidjeti nastup 50-ak folklornih skupina sa područja Vukovarsko-srijemske županije. Dječje Vinkovačke jeseni su planirane za 05.-06. rujna. Svečanost otvorenja 44. „Vinkovačkih jeseni“ održat će se 11. rujna, a scenarij pod naslovom „ Croatio, dok ti ime traje, čuvat ćemo tvoje običaje“ i ove godine radi autorica gđa. Ana Cvenić. Državna smotra izvornog Hrvatskog folklora planirana je za 12. i 13. rujan, a svečani mimohod sudionika 44. „Vinkovačkih jeseni“ i revija konjskih zaprega te svečanost zatvaranja 13. rujna.

Središnja pozornica 44. vinkovačkih jeseni bit će smještena na Trgu dr. Franje Tuđmana. Prema riječima voditelja tehničke službe Nedjeljka Brčine, poslovi teku prema zacrtanoj dinamici i svi su radovi trenutno usmjereni na središnju pozornicu na kojoj će se u petak upriličiti Svečano otvorenje 44. vinkovačkih jeseni. Površina je ovogodišnje pozornice veća nego dosadašnjih godina zbog zahtjevnije scenografije.

Ponedjeljak, 7. rujna 2009.

FOLKLORNE VEČERI

Trg Vinkovačkih jeseni, 19:30 sati

 

1. KUU "TOMISLAV" - ŽUPANJA
2. KUD „JANKOVCI“ - STARI JANKOVCI
3. KUD „IVAN GORAN KOVAČIĆ“ - IVANKOVO
4. KUD „ZRINSKI“ - BERAK
5. KUD „TAMBURICA“ - VINKOVCI
6. KUD „ZVONKO BAN“ - JARMINA

KUD „JULIJE BENEŠIĆ“ - ILOK

7. KUD „FILIPOVČICE“ - KOMLETINCI
8. KUD „SLOGA“ - RAČINOVCI
9. KUD „GRANČICA“ - ĐELETOVCI
10. KUD „TOMISLAV“ - CERNA
11. KUD „SLOGA“ - BAPSKA
12. HSKPD „SELJAČKA SLOGA“ - NUŠTAR

 

VEČER MODE I LJEPOTE KOLEKCIJA JESEN - ZIMA 2009.
7. rujna, Trg Vinkovačkih jeseni
Glazbeni gost: Marina Kozina
Organizator: Udruženje manekena „Loreena“ - Vinkovci


Dječje jeseni

O Dječjim vinkovačkim

Prije velikih Jeseni dugom vinkovačkom ulicom proteče rijeka mladosti, na sceni se smjenjuju oni kojima pripada budućnost, koji se ne stide narodne nošnje- što je godinu dana čekala u ladičaru ,koji hitro zaigraju slavonsko kolo vođeni i gajdama, i samicom, i tamburama, i to onako kako ih uče stariji prenositelji tradicijske kulture i umjetnosti iz različitih mjesta naše domovine. To ojača nadu i vjeru svih zaljubljenika u folklor da je budućnost tradicijske kulture sigurna , da će mladi kudovci i u budućnosti znati i htjeti zapjevati:


U mene su šlingani rukavi
I tkanica crven- bili- plavi.

To je moja baka tkala,
Pa je meni sačuvala!

Svečano otvorenje

Tom se priredbom nastoji pred suvremenoga čovjeka donijeti slike Slavonije i njezinih ljudi; želi se pokazati kako su se u divne, široke zelene krajolike uplele radosti običaja, smisao za humor, tambura i gajde, dvojnice i samica – pokretači kola i pjesme.
Treba otkrivati ravnicu, njezine osobitosti i ljepotu , bezbroj njezinih pojedinosti koje motiviraju umjetnike da ih ovjekovječe. Jednostavno rečeno, želi se otkrivati bogatstvo srca slavonskoga čovjeka, koje se okrenulo životu i sebi, svojim korijenima i idiličnoj viziji čovjekove povezanosti sa zemljom.
Tom se priredbom želi u primateljima njezina sadržaja probuditi osjećaj da što smo dalje od vremena i ljudi o kojima Jeseni govore, to nam ono što vidimo i čujemo postaje sve draže.
Svrha je te priredbe ukazati na to da je pojam folklor višeznačan i obuhvaća sve oblike tradicijski prenošene umjetnosti: književne, glazbene, plesne, dramske, likovne; on predstavlja kolektivno narodno znanje.
Pozornica ove priredbe nije određena za dulje vrijeme, ona se organizira za stanovitu prigodu, na otvorenom prostoru. Kostimi su primjereni sceni i tematici, a kako je ona iz života ruralnih sredina, još jednom, nakon Folklornih večeri, pokazat će se sva ljepota narodne nošnje, i pjesme narodne, i zvuka gajdi, samice, dvojnica i tambura. Radost za sve one koji vole folklornu tradicijsku baštinu.

Smotra izvornoga hrvatskoga folklora

Iza Svečanoga mimohoda počinje priredba nazvana Smotra izvornoga hrvatskoga folklora.
Na toj priredbi, koja se održava u tijeku dva dana, nastupe dva kulturno-umjetnička društva iz Vinkovačkoga kraja, i to ona koja su imala najuspješniji nastup na Folklornim večerima, zatim nastupaju kulturno-umjetnička društva iz cijele Hrvatske, koja su odabrana zbog svojeg atraktivnog programa, specifične nošnje, igre ili glazbe.
Ta priredba svake godine pokazuje koliko su Vinkovačke jeseni prešle granice svoga početka, jer u gradu na Bosutu i skupine iz dijaspore pokazuju da hrvatski narod, i kada je prepušten sam sebi, čuva svoju tradiciju i izražava svoje nacionalne osjećaje.
Još će se jednom pokazati bogatstvo i živopisnost narodnih nošnji, arhaični, tradicijski oblici igre, glazbe i običaja i nastaviti njegovati u svijesti našega puka koliko je važno čuvati našu narodnu kulturu i koliko je bogatstva i ljepote u njoj, u toj našoj tradicijskoj baštini i njezinoj različitosti, koja nas ne dijeli, nego zbližuje i povezuje.

O Svečanom mimohodu

Kada dugom vinkovačkom ulicom krene rijeka ljudi, koja se, poput puzavoga Bosuta kreće sporo, ostvaruje se jedna od manifestacija Vinkovačkih jeseni nazvana Svečanim mimohodom. Usporediti ga s Bosutom možemo samo zbog sporog tijeka, jer Bosut je rijeka bez izvora «i neće da teče» , a svaka folklorna skupina koja se kreće u tome mnoštvu ima svoje izvor-korijene, koji se u jednom jesenskom danu pokažu brojnim gledateljima na ulici i televizijskim kamerama, koje će bogatstvo narodne nošnje, pjesme i igre ponuditi cijeloj našoj zemlji.
U nošnji i pjesmi, u kolu i svirci, u igri i šali lako prepoznajemo svoje zavičajne djedove i bake, nedostaju samo njihova imena. Zato je MIMOHOD najatraktivnija, najljepša i najsvečanija manifestacija Vinkovačkih jeseni.
Iz njega šikne ljepota nošnje, snaga i ponos hrvatskih ljudi koji pokazuju koliko cijene ono što su im u zadužbinu ostavili njihovi predci.
Još jednu sliku treba dodati MIMOHODU, a to je povorka konjanika na konjima koja se kreće ispred povorke ljudi .
Odzvanjaju po pločniku udarci kopita, a konji bijelci, dorati il' riđani gizdavih vratova i bujnih griva kao da bi željeli poletjeti - jer nisu više izmoreni teškim radom. Oni danas, uglavnom, služe za sport i paradu. Tu su i svečane zaprege , a iz okićenih kola ori se pjesma djevojaka, snaša i momaka posvećena toj dragoj životinji – konju:

O Šokačkim divanima

U program Vinkovačkih jeseni uvrštena je i priredba čija je svrha pokazivanje kako se nekad u Slavoniji nakon rada veselilo, šalilo, pjevalo i igralo, voljelo i zabavljalo.
Govorenje o ovoj priredbi, kojom je obogaćen sadržaj Vinkovačkih jeseni, mogle bi se početi pismicama – čiji će stihovi pokazati značaj divana, posebice za mladež:

Volio bi i da me sarane,
Nego da mi na divan zabrane.

Jedva čekam da subota dojde,
Da mi lane dojde na divane.


Etnograf i folklorist Josip Lovretić govoreći o pučkim zabavama, zapisao je: - Momci i cure najvole divane. Na divanu su oni sami za se, pa su i veseliji i goropadniji. Tu puste srcu na volju, da se namladuju i navraguju , naigraju i napivaju.
Poznato je da Slavonci osim pjesme i igre vole šalu, i stariji i mlađi uvijek su spremni za humor i dvosmislene izreke, kazane izvornim govorom ovoga kraja.
Za Šokačke divane, upriličene u tijeku Vinkovačkih jeseni, možemo reći da u njihovom ostvarivanju ima starine, ali i novoga, obilježja vremena u kojem živimo. Ipak , bitno je zadržala ova priredba, a to je veselje, šala, igra i pjesma, veselo druženje u tijeku večernjih sati.



etnocentar @ 16:49 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » ruj 2009
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Index.hr
Nema zapisa.