UDRUGA REGIONALNI ETNO CENTAR
etno ŠOKADIJA Osijek
Brojač posjeta
158654
Informacije:
  • Adresa:
    Šokačka 1, 31 000 Osijek
  • Kontakt tel.:
    031/ 505 - 801,098 / 167 30 75
  • Fax:
    031/ 208 - 282
TagList
Blog
četvrtak, listopad 23, 2008

Zastupljenost turcizma u tradicijskom nazivlju Slavonaca

Izvod - Marta Andrić: Turcizmi u seoskom govoru Slavonije, Migracijske i etničke teme (2003.)

   Kako zbog opsega ovoga rada nije moguće prikazati sva područja u kojima su turcizmi zastupljeni, navest ću nekoliko onih koja bi, svako svojom posebnošću, trebala stvoriti predodžbu o stanju prikazanom u izvorima, te ukazati na mogućnosti daljega rada s novim izvorima.

Tkanje, odijevanje, ukrasi

Područje nekadašnje Vojne krajine-granice (slavonska Posavina) na kojemu je redovito dolazilo do usvajanja novih predmeta s njihovim nazivom; dakle, usvajanja i ,,označenog'' i ,,označitelja''. Veliku zastupljenost turcizma, uz laku pokretljivost imenovanih predmeta koju je poticala živa trgovina, omogućavala je i prijemčivost za nove predmete, pa se javljaju na svim područjima: od ¸vrsta tkanja (ćenar, misir) i vrsta konca (ibrišim, tiriplik, tiftik), do ukrasnih niti (gajtan, srma), novih vrsta pokrivača (abajlija, ćebe) i dr.

  Pri opisivanju odjevnih predmeta  Lovretić navodi nekolicinu orijentalnog podrijetla, ali jasno daje do znanja da oni, osim u nekim posebnim prilikama, ne pripadaju slavonskom odjevnom inventaru. To su burundžuk (ili burumdžuk), ćelapuš, dimlje, dolama, fes i Dok se neki od njih spominju samo u stihovima, kalpak.burundžuk su u Otoku nosile djevojke - ljelje u obrednom proljetnom ophodu: ,,...prikriju se te divojke turskim burundžukom (to je tanka koprena bile, tek malo žućkaste farbe, obrubita je zlatnom čipkom)...'' (Lovretić,1990;324).

ETNOLOŠKI ZAPISI (OPISI) NARODNE NOŠNJE U SLAVONIJI

Istraživanje etnološke građe, ponajprije je važno za očuvanje kulturnog identiteta određenog naroda ili etničke skupine. Danas u vrijeme globalizacije kada se odjeća unificira kod svih naroda i kultura nestaju glavni elementi ,,bogastva'' narodne baštine kao obilježja civilizacije. Današnji trendovi su brzo prolazni, a temelje se na tehnološkom napretku, te tako potiskujući u drugi plan kulturnu samoidentifikaciju naroda i etničkih skupina. Ovdje govorimo ponajprije o vizualnom identitetu koji određuje neke skupine narodne kulture, a ponajprije njihova obilježja u prošlosti razlikovanja i raspoznavanja među inim drugim. Danas upotrebljavamo ,,moderne'' nazive - brand tj. prepoznatljivost za određene robne marke ili proizvode.

Istražujući narodnu baštinu na području Slavonije, Baranje i Srijema, posebnu cjelinu čini bogastvo narodne nošnje koje pripada u tip Panonske zone. Veoma bogato ukrašena i skladnih boja predstavlja i najraznoličitiju narodnu umjetnost na tlu Republike Hrvatske. Etnološki zapis (opis) narodne nošnje u Slavoniji nalazimo u Gospodarskim novinama iz 1853.godine, autora Stjepana Marjanović, koji donosi neka svoja zapažanja u kulturi odjevanja stanovništva slavonske Posavine. Ovo područje i danas pripada među najočuvanijem fondu narodnog rukotvorstva (vezova) posebice narodne nošnje, ponajprije ovdje mislimo na raznolikost oprava (odjeće) koje su u prošlosti služile za različite namjene i razna godišnja doba. Slavonska šokačka narodna nošnja vrlo je raznolika, a osnovni dio ženskog kompleta sastoji se od : rubine, oplećka, pregače, marame za leđa, marame za glavu, tkanice, čorapa, krilca. Najsvečaniju narodnu nošnju žene nose u obliku zlatare vezenu zlatnim koncem.Omotaju glavu šamijom većinom bijele boje, koju naravnim ukrase rukotvornim cvijetom.Oko vrata nose djerdan, na kojem vise znameniti niz od svakovrsnih cekinah ( dukatah). U narodu je uvijek jasno bio izražen zahtjev da se djevojka razlikuje od udate žene i vanjskom opremom. Oglavlje mladih udatih žena ujedno su i dio njihova nakita. Šamija, oglavlje slavonske snaše, prekrivena je vezom zlatno ili srebrenom žicom, strukovima umjetnog cvijeća i skupinama staklenih zrnaca. Umjetno cvijeće, različite ukosnice i češljevi (ukrašeni transparentnim stakalcima što imitiraju drago kamenje) često krase kose djevojaka i snaša.Žensko oglavlje predstavlja bez dvojbe jedan od osnovnih znamena narodne nošnje. Dok je, naime, neke dijelove već potisnula suvremena zamjena, način ''opremanja i češljanja ženske glave ostaje u tradicijskim oblicima i nakon što se nošnja (odjeća) već izmjenila''. Djevojke nose široke pletenice u tri struke ukrašene dukatima i cvijećem, oplećak šlingani, pregaču i maramu svilenu zlatom ili svilom vezene. Vezenka je rasplitana i priplitana, a okolo šlingana. Svilena bluza je izrađena od kupovne svile viskoze po modelu nošnje između dva svjetska rata (oko 1920.god.), a boje su raznolike: roza, krem i svjetlo plava. Žene graničarke (slavonska Posavina) na glavi nose neku vrstu kapah, koja se zove počelica. Počelica je prekrivena platnom koji se zove rubac. Marama je sastavni dio ženske narodne nošnje kojega nazivaju rubac. Razlikuju se marame, pokrivala za glavu, i marame ,,navrat'' koje se prebacuju preko ramena (kao ukrasni dio nošnje, zimi kao dopunski ogrtač). Pokrivala za glavu su pačetvorine veličine 80x80 cm i uvijek su usklađene s kakvoćom i bojom nošnje ( ,,s ruvom''). Marame su suknene (,,vunene''), svilene, atlaske, od samta, marcelinske... Svečano povezivane marame ,,vezale se na dva kraja'', što je bilo svojevrsno umjeće. Ne zna se svaka djevojka ,,lipo povezati'', a obično ne nauči ni kad postane žena. Djevojke su bile gologlave osim u zimskim danima, pa su brižno češljale i plele svoje kose. Već se djevojčicama kosa plela u dvije male pletenice. Krilca su podsuknja koja se oblači ispod rubine, a izrađuje se od bijelog pamučnog platna. Krilca se sastoje od 3 dužna metra platna, ispod ruba se prišivaju čipke koje mogu biti šlingane, heklane, itd. Narodni vez slavonske Posavine od davnina je vrlo poznat, tako su 1864.godine na Gospodarskoj izložbi Hrvatske-Slavonije-Dalmacije u Zagrebu, predstavile i žene sa ovoga područja, među kojima Oliva Radovanović iz Sikirevaca sa ručnik (otarak) sa čipkama, platno iz vune, zatim Marica Živić iz Sikirevaca sa lanenim ručnikom crveno protkan i čipkama urešen, košuljica i donju košulju (oplećak) te svileni pojas.
etnocentar @ 13:22 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.