UDRUGA REGIONALNI ETNO CENTAR
etno ŠOKADIJA Osijek
Brojač posjeta
158654
Informacije:
  • Adresa:
    Šokačka 1, 31 000 Osijek
  • Kontakt tel.:
    031/ 505 - 801,098 / 167 30 75
  • Fax:
    031/ 208 - 282
TagList
Blog
srijeda, travanj 23, 2014

Voditelj i skupina

Za uspješan rad svake folklorne skupine najveća je odgovornost na voditelju, koji mora biti sposoban izvršiti tu svoju obvezu. Za to mu trebaju određene predispozicije. Najvažnija od svih je da on to želi raditi. Tu će želju lakše ostvariti ako ima potrebne karakterne osobine, koje će mu pomoći u rješavanju složenih situacija, kao i nesporazuma koji su neizbježni u radu s ljudima. Da bi nesporazuma bilo što manje, voditelj treba uvesti pravila ponašanja i sam ih se uvijek uzorno pridržavati. Tako će na probe dolaziti pripremljen i u odgovarajućoj opremi, te neće kasniti. Na probama valja biti staložen, a to znači da će svoje osobne probleme ostaviti kod kuće.


Važno je napomenuti da svaka izvođačka skupina uvijek zrcali lik i ideje svoga voditelja. Ako skupina nešto ne izvodi dobro, to je greška voditelja. To znači da voditelj nije prilagodio program sposobnostima skupine, predviđeni program nije dobro objasnio, ili pak nije pravovremeno uvidio i spriječio pogreške. Zato nema pravo i ne smije vrijeđati izvođače, niti se na njima iživljavati tjerajući ih da bezbroj puta ponavljaju neko problematično koreografsko rješenje, već se treba zapitati gdje je sam pogriješio, te ispraviti uzrok, a ne ispravljati posljedicu. Valja imati na umu i to da je voditelj uzor u svemu i u svakoj situaciji, te on zato mora dobro paziti i na pravilno držanje tijela dok izvodi ili objašnjava korak. Osim toga, mora paziti i na svoj vokabular, a posebno na svoje ponašanje na probi, prije i poslije nastupa, te na zajedničkoj zabavi, kako svoj ugled (autoritet ) ne bi dovodio u pitanje. Glede autoriteta potrebno je znati da ga je ženama teže uspostaviti nego muškarcima. On se u početku zasniva na samoj fizičkoj pojavnosti (tjelesnoj visini i dubini glasa), po čemu su muškarci prirodno u prednosti, a učvršćuje se ispravnim pedagoško-psihološkim postupcima, čemu su pak žene sklonije. Prema tome, muškarci trebaju raditi, osim na svojoj stručnosti i na odnosu prema izvođačima, dok žene moraju nastojati govoriti tamnijim, prostornim glasom ( a ne vrištati ! ) i dobro se strukovno osnažiti. Tako će lakše provoditi svoje programske zamisli. Da bi u svakom trenutku mogao pravilno reagirati, voditelj mora biti poznavatelj karakteristika uzrasta s kojim radi. To je neophodno za ispravno postupanje s izvođačima, za izbor primjerenog programa, te za pravilan način rada. Pri tome mora voditi računa o činjenici da radi s dobrovoljcima – amaterima, koji su željni zabave i smijeha, te da ih ne smije opterećivati dugotrajnim i brojnim pokusima (drilom) kako bi ostvario svoje ambicije. Ako voditelj ima visoke zahtjeve, treba ih ostvarivati dobrom osobnom pripremom i detaljnim planom rada, koji treba pokrivati uobičajenu satnicu.



Način rada

Obzirom na vrstu, plan i program rada, folklorne skupine dijelimo; na vrtićke, školske, te kulturno-umjetničke. Ove posljednje dijelimo na izvorne i reproduktivne. Neovisno o vrsti skupine, ako se radi s početnicima, izvođače najprije moramo naučiti pravilnom držanju za ples, zatim ritmičkom hodanju u kolu s pjevanjem i na kraju, plesanju uz instrumentalnu pratnju. Dobro se u tu svrhu koristimo šetanim kolima, biračkim kolima i jednostavnim plesovima kraja iz kojega je skupina. Kad je skupina savladala osnove, prelazi se na složenije i manje poznate plesove, koji više ne moraju biti praćeni pjesmom. Tako će se svi plesači lakše usredotočiti na usvajanje težih koraka.


Sada se tek uvodi stil plesa, kojega je teže uvježbavati u parovnim plesovima nego u kolu. Ato je dobro da za učenje novoga koraka plesači stanu u polukrug, svaki za sebe i iza voditelja, kako bi odmah uočili kojom se nogom kreću u koju stranu. U procesu učenja voditelj treba raščlaniti korak u jednostavne i spore obrasce, koji se polako ubrzavaju do potrebne brzine i tehnike izvođenja. Na greške se prvo upozore svi, zatim neki i na kraju onaj koji i dalje griješi.

Pjevanje se najprije uči jednoglasno, intonativno čisto i razgovijetno, slušajući jedan drugoga, u početku tiho, a zatim sve glasnije. Tek kada je sve dobro usvojeno, prelazi se na dvoglasno pjevanje, tako da se dvije skupine najprije prostorno razdvoje, kako bi drugi glas sigurno prilagao prvome. Kad je svaka skupina naučila pjevati dvoglasno, daljnje višeglasje obrađuje se po istom načelu. Kod pjevanja je važno naučiti izvođače izvođače da pjevaju prirodno, pjevajući u prostor, a ne derući se iz petih žila,jer to oštećuje glasnice.

Program treba biti vođen od jednostavnog ka složenijem, ili od poznatog ka nepoznatom. On mora biti karakterno i tehnički prilagođen uzrastu i sastavu skupine, ako bi ga ona izvodila s veseljenjem, a ne s mukom.

Pridržavajući se ovih dobronamjernih naputaka, i voditeljima i izvođačima bit će probe sadržajnije, zabavnije i ljepše. Voditelj će brže i lakše postići željene rezultate, a izvođači će s više veselja i zadovoljstva prihvaćati novi, te održavati već postojeći program.

Katica Ivanković,prof.

etnocentar @ 18:02 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.